1

2

ejh Muhammed El Gazali

OBNOVI SVOJ IVOT

Konjic, Maj 2000.

bosanacpdf pecat za knjige

3

Naziv originala: Deddid hajateke

Autor: Muhammed El Gazali

Naziv prevoda: Obnovi svoj ivot

Prevod: Mr Mesud Daji i Numan osi

Lektor i korektor: Esad Baji

Izdava: Medlis IZ-e Konjic

Za izdavaa: Ahmed Daji

Tehnika priprema: M&N

tampa: "SABAH-PRINT" Ilida

Tira: 1000

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 297.1

al-GHAZZALI, Muhamed, Obnovi svoj ivot/Muhamed el Gazali;

(prevod Mesud Daji, Numan osi). - Konjic; Medlis IZ-e, 2000. -230 str,; 21 cm. Nas. org. na arapskom jeziku

I.El-Gazali, Muhammed vidi al Ghazzali, Muhamed COIBISS / BiH-ID 7763206

Na osnovu miljenja FM obrazovanja, nauke kulture i sporta,

Broj 02-15-2125/00 da je knjiga "Obnovi svoj ivot" oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga.

4

SADRAJ

SADRAJ ......................................................................................................... 4

UVOD ............................................................................................................... 6

OBNOVI SVOJ IVOT.................................................................................. 10

IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA ...................................................... 18

POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST ................................ 24

BRIGE I TEKOE ....................................................................................... 33

KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI .................................... 45

ZNANJE JE PLOD RADA ............................................................................. 52

MAHANE BESPOSLENOSTI ....................................................................... 58

NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU ............................ 63

KADA I KADER ............................................................................................ 68

MI KUR'AN PUN MUDROSTI OBJAVLJUJEMO ...................................... 82

NE PLAI ZBOG ONOGA TO JE PROLO .............................................. 89

TVOJ IVOT JE PLOD TVOG RAZMILJANJA ....................................... 94

OGROMNA CIJENA ODMAZDE .............................................................. 103

NI OD KOGA NE OEKUJ ZAHVALU .................................................... 113

DA LI BI ZAMIJENIO ONO TO IMA ZA MILION FUNTI? ............... 122

TI SI TKANJE SAM PO SEBI ..................................................................... 129

OD KISELOG LIMUNA NAPRAVI SLATKI NAPITAK ......................... 140

DJELOVANJE IZMEU SEBINOSTI I NESEBINOSTI ..................... 145

ISTOA I TAJNOGA I JAVNOGA .......................................................... 158

IZMEU VJEROVANJA I NEVJEROVANJA .......................................... 165

5

POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST .................................................. 186

SHODNO TVOJOJ VRIJEDNOSTI BIE TI UPUENA I KRITIKA ...... 195

BUDI IMUN NA KRITIKU ......................................................................... 201

SVEDI SAM SVOJ RAUN ........................................................................ 206

ZAKLJUAK ............................................................................................... 211

EJH MUHAMMED EL-GAZALl .............................................................. 213

6

UVOD

Volio bih da upoznam sve one koji ne poznaju islam, ili ga poznaju samo povrno, sa prvom istinom o ovoj vjeri, a to je prirodnost islama. Njegova razliita uenja, o svim ivotnim pojedinostima glas su zdrave naravi i ispravnog miljenja, a njegova usmjeravanja, proeta kroz njegove osnove, oduak su za ono emu tee due i u emu nalaze smiraj.

Ve dugo vremena obuzet sam idejom da objasnim slinost izmeu zapostavljene islamske tradicije i izmeu dostignua do kojih su doli slobodni mislioci u veini duhovnih, drutvenih i politikih oblasti. Pronaao sam mnogo slinosti koje ukazuju na podudarnost izmeu ivotnog iskustva i nebeske objave.

Kao to se slau odgovori dva ovjeka kada im se postavi isto pitanje, tako se slau logika ispravne ljudske prirode, dok trai put ka dobru, sa logikom ajeta s neba, a oni upuuju sve ljude pravom putu.

Moda se i moje potovanje vjere i moje ustrajavanje u njoj temelji na onome to sam lino osjetio u njegovoj skladnosti sa izvornom prirodom, pa kada ne bi bilo vjere od strane onoga koji zna vieno i nevieno, niti ja niti bilo ko drugi ne bi mogao izmisliti neto bolje za uspostavljanje veza sa Bogom i ljudima.

Ti moe da sumnja u ovu tvrdnju i da je smatra ekstremizmom krutog ovjeka, ali ja imam pravo da pred tebe postavim razliite usporedbe, da ih pogleda i da nakon toga prosudi onako kako ti eli.

7

Izraz "ljudska priroda" ima iroko znaenje. Ponekad se moj i tvoj sud razlikuju o jednoj te istoj stvari do te mjere da e ti neto hvaliti, a ja to isto kuditi.

Pa da li postoji neto to e sprijeiti ovu kontradiktornost?

Odgovor lei u injenici da pod rijeju "ljudska priroda" podrazumijevamo samo zdravu ljudsku prirodu.

Uzmi za primjer novoroene...

Prirodno je da se rodi tjelesno i psihiki prirodno zdravo pa ako se dogodi da se iz nekog razloga rodi sa mahanama, onda je to neprirodno.

Isto to pravilo vrijedi i za biljni svijet. Prirodno je da plodovi budu zdravi od nedostataka koje prouzrokuju razni insekti.

Svako izobliavanje koje naruava prirodu i njenu ljepotu je nepravilno i ono mora da se odstrani.

Ljudska zajednica mora da se kree u ovom smjeru, pa oni koji posjeduju psihike i fizike sposobnosti, umjeren temperament, izgraen karakter jesu oni od kojih se slua i uzima neto. A to se tie bolesnih, onih koji su odstupili od pravog puta, onih koji su neispravnog razmiljanja i onih koji svoje strasti ne kontroliu, oni su poput pokvarenih plodova u biljnom ili deformisanog mladuneta u ivotinjskom svijetu i njih ne moemo uzeti za primjer zdrave prirode. Ne smijemo se sloiti s njihovim miljenjem pa makar to oni smatrali glasom ili zovom zdrave ljudske prirode.

Zaista Poslanik islama kada kae ovjeku koji ga je pitao o dobroinstvu: "Priupitaj svoje srce!", nije ponudio ovaj odgovor zloincu koji prolijeva krv i kri tue pravo, a mnogo je onih ija savjest prihvata injenje velikih grijeha. On je ponudio ovaj plemeniti odgovor ovjeku zdrave prirode koji voli dobro, pa ga je Poslanik oslobodio tegobe stalnog zapitkivanja i traenja odgovora i vratio ga svome srcu kad god mu stvari postanu manje jasne. Ovaj ovjek i slini njemu, od velikodunih, su mjerilo stvari i putokazi koji usmjeravaju.

8

Zaista je ivot bez takvih ljudi besmislen, umjesto da se biljei i pie o ovakvim ljudima, svijet je pisao o politiarima i voama koji su prolijevali krv i tlaili narod.

Ako smo pojasnili ulogu zdrave ljudske prirode u spoznaji istine, neophodno je da ukaemo i na ovu stvar, a to je da brojni tekstovi objave nee koristiti ovjeku ukoliko je njegova priroda bolesna.

Koju vrijednost ima dvogled koji sve pribliava i uveliava ako je u rukama slijepog ovjeka?!

Zaista gubitak zdravog rasuivanja jeste zastor koji skriva razumjevanje istine a samim tim i njeno prenoenje. Rijeenje za navedeni problem je da svi oni koji imaju zdravu prirodu odluno izvre svoju obavezu, jer se u tome kriju dvije velike koristi.

Prva od njih je da se okoriste ti plemeniti ljudi onim to je Allah d.. propisao svojim robovima, jer razum ma koliko se uzdigao uvijek e trebati Objavu, kao to je otroumnost u potrebi za raznim metodama spoznaje.

Druga od njih je da se vjerske istine okoriste onim ko ih lijepo razumijeva i izlae, bez umanjivanja njihove vrijednosti, jer razumijevanje vjere je mudrost koja se ne da je svakom ovjeku, pa neka to ine oni koji za to posjeduju sposobnost.

Lijepo razumijevanje vjerskih istina, koje smo naveli, mora da prati iskren rad u skladu s njima, jer rijeiti probleme ljudi i njihove uzroke nije u stanju niko drugi, osim onog ko je u stanju da rijei svoje line probleme tim vjerskim istinama, koje i drugima preporuuje.

Moda e se suprostaviti ovome i rei: "Moda nosilac fikha (razumijevanja) nije i fakih... moda e nosilac fikha prenijeti to na nekog ko je znaniji od njega!" A ja kaem, zaista ima na ovom svijetu onih koji nose lijekove i njima druge lijee a sami se njima ne okoriste. S tim da, izuzeci od pravila ne opravdavaju postojanje neznalica koji prenose znanje i bestidnih koji prenose uputu. O ovakvima Kur'an govori u slijedeem ajetu: "Oni kojima je nareeno da prema

9

Tevratu postupaju, pa ne postupaju slini su magarcu koji knjige nosi. Ruan li je primjer naroda koji smatra lanim Boije mu'dize, a Allah nee ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje." (El-Dum'a, 5)

ovjek na osnovu svoje nepomuene prirode ponekad spozna istinu, jer su halal i haram jasni, ali ova spoznaja nema vrijednosti ukoliko ne zabranimo haram i ne dozvolimo halal i ukoliko se ne zaustavimo na granicama izmeu vrlina i pokuenosti, pravde i nepravde.

Kae se: "Ljudi se dijele na dvije vrste: na ljude koji spavaju na svjetlu i ljude koji su se probudili u tami."

Zaista su brojne skupine ljudi jo uvijek daleko od islama zato to (jo uvijek) ne poznaju njegovo uenje, i zbog toga ne trae put do njega, i ne uzimaju iz njegovog svijetla, a islam je zdrava ljudska priroda od koje su se ljudi udaljili, pa je doao Poslanik Muhammed ibn Abdullah da ih vrati njoj.

Proitao sam knjigu "Ostavi uznemirenost i poni ivot", velikog uenjaka Dila Karindija pa sam, odmah po zavretku itanja odluio da vratim ovu knjigu islamskim osnovama. Ne stoga to je pisac prenio neto iz nae vjere, nego zato to se zakljuci, do kojih je doao, slau sa Kur'anskim ajetima i tekstovima Poslanikovih a.s. hadisa.

Ovaj pisac ne poznaje islam, a da ga je spoznao iz njega bi citirao vie nego iz bilo kojeg drugog izvora.

Ovo pisanje nije samo iz elje da bi zadovoljio svoju potrebu za pisanjem, nego da bi ispravio kriva shvatanja koja su tako rairena.

Ako izgubi povjerenje u ljude ili se osjeti usamljenim, nai e utoite kod Gospodara ljudi.

"Gospodaru moj, podari mi znanje, i uvrsti me meu one koji su dobri, i uini da me po lijepom spominju oni to e poslije mene doi, i uini me jednim od onih kojima e dennetske blagodati darovati." (E-u'ara, 83-85)

10

OBNOVI SVOJ IVOT

ovjek esto zaeli da zapone novu stranicu u svom ivotu, ali on taj eljeni poetak vee za nepoznato, kao kada se popravi njegovo stanje ili kada promjeni svoje mjesto boravka.

Ponekad ga uporeuje sa vanim dogaajem ili posebnim povodom, kao to je roendan ili Nova godina, na primjer.

On u ovom odgaanju ima osjeaj da e s ovim ekanim dogaajem doi specijalna snaga koja e ga angaovati nakon velike uspavanosti i motivisati nakon beznadenosti.

Naravno, ovo je ista zabluda. Prava pokretaka snaga za novi ivot izvire iz unutranjosti ovjeka.

ovjeka koji odluno kroi u ivot nee pokolebati teki uslovi koji ga okruuju, ma koliko bili loi, niti e on pasti pod njihov uticaj. Naprotiv, on e se njima okoristiti uspjevajui da sauva svoje osobenosti pred njima, poput sjemenki rue koje se zakopaju pod tlo pa probijaju sebi put u pravcu suneve svjetlosti, irei ugodan miris! One pretvaraju otri mulj i mutnu vodu u zadivljujuu boju i divan miris... Takoer, ovjek koji kontrolie sebe i svoje vrijeme zadrava slobodu akcije u susretu sa svim nemilim dogaajima, je u mogunosti da uini mnogo toga, ne oekujui pomo od vanjskih faktora radi ostvarivanja onoga to eli.

Pomou njegove skrivene snage, nadarenosti, koju posjeduje, i ogranienih ansi, koje mu se pruaju, on moe da gradi ivot iznova.

Nema mjesta oklijevanju. Ponekad vrijeme daruje energiju koja uvruje ile pregalaca na putu istine, a oekivati da nepokretnom podari mo hodanja i tranja je nerealno.

Ne temelji gradnju svoga ivota na elji koja je produkt nerealnog. Ovakvo odlaganje sigurno ti nee dobro donijjeti.

Bliska stvarnost, koja je pred tobom, ti, lino, i sve povoljne i nepovoljne okolnosti, koje te okruuju, jedino su prave osnove na

11

kojima se gradi tvoja budunost. Zato nema mjesta zastajkivanju i ekanju. Boiji Poslanik ree: "Allah prua svoju milost nou da oprosti onome koji je grijeio danju, a prua Svoju milost danju da oprosti onome koje grijeio nou."1

I zaista, svako odlaganje u realizovanju projekta kojim obnavlja svoj ivot i kojim popravlja svoja djela, ne znai nita drugo do produavanje tamnog perioda, kojega se eli otarasiti i prihvatanje da ostane pregaen pred nasrtajima tenji i nemara.

ak, to bude vrlo esto i razlogom veeg oaja i samounitenja, a to znai propast.

U tom smislu Poslanik a.s. kae: "Pokajnik od Allaha oekuje milost, a umiljeni oekuje prijekor. O ljudi, znajte da e svako doi svojim djelima, i niko nee napustiti ovaj svijet a da ne vidi svoja dobra i loa djela. Znajte, da se djela cijene po svom zavretku.

No i dan su dva dara koji vam slue kao jahalice zato lijepo putujte na njima do Ahireta.

uvajte se odgaanja, jer smrt dolazi iznenada. Neka se niko od vas ne oslanja samo na Boiju milost, zaista su i dennet i vatra vama blii od sveze na obui. Onda je prouio: "Ko uradi dobra koliko trun vidjee ga, a ko uradi zla koliko trun vidjee ga." (Ez-Zilzal, 7-8)

Kako je lijepo da ovjek s vremena na vrijeme obnovi lini raspored, aljui kritike poglede u tom pravcu, da bi spoznao svoje mahane i nedostatke, i da razvije kratkoronu i dugoronu strategiju, radi oslobaanja od greaka u koje pada.

Uvijek poslije nekoliko dana pogledam u latice moga stola, radi sreivanja nereda napravljenog zbog razbacanih listova i papiria koji vie nemaju funkcije.

Sve moram postaviti na odgovarajue mjesto tako da ono to vie nije potrebno nae svoje mjesto u korpi za otpatke.

1 Muslim, Kitabu al-tewbe, br. 4954. Vidi takoer: Ahmed, br. 18708.

12

Nakon svakodnevnih poslova, stvari u kui su razbacane i neuredne, sve dok se ne oisti praina sa predmeta, odvoji ono to je za otpada i sve postavi na njegovo mjesto vraajui kui potrebni red i urednost. Ne zasluuje li i ovjekov ivot ovakav trud?

Ne zasluuje li tvoja linost da se ponekad pobrine o njenim stvarima, da li je obuzima kakav nemir pa da ga otkloni, ili je moda pala u grijeh pa da ga ukloni od nje kao to uklanja otpatke iz istog prostora!? Zar ne zasluuje naa linost da poslije izvjesnog perioda vratimo pogled na nju, radi uvida u to ta ju je snalo od dobiti ili tete? Da joj vratimo ispravnost i harmoniju kad god je poljuljaju krize u ovom nemirnom svijetu?

Od svih stvorenja ovjek je u najveoj potrebi za analiziranjem stanja svoje linosti i brige za svojim ivotom kroz osiguravanje svega to e ga sauvati od slabosti i nepovezanosti.

To je zbog toga to ovjekova sentimentalna i umna postojanost teko moe ostati itava u sudaru sa raznim oblicima strasti i izazova. Pa ako bude preputen faktorima razgradnje a oni e zasigurno doi, u tom sluaju naprsne emocionalna i umna svijest kao to se razlete zrna erdana kad konac pukne. Ovo je stanje "...onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti." (El-Kehf, 28)

Malo emo zastati kod rijei FURUT. Opadanje boba groa ili nedozrelih hurmi, ljudi nazivaju FURUT. Isto tako linost ovjeka kada joj se prekinu veze i odnosi, a uz to nema nita to bi joj dovelo u red njene poslove i prikupilo njene snage, njena osjeanja i misli postaju razbacane, nesreene kao ova zrna i u njoj nema dobrog, niti konstruktivnog.

Zato smatramo nunim postojanje stalne aktivnosti, radi dotjerivanja linosti i sistema njene kontrole.

Allah d.. podstie ljude da obnove svoj ivot pred zoru svakog novog dana.

13

Jer kad se ljudi odmore od napora prethodnog dana, i kada se pripremaju za aktivnosti novog dana, u tim posebnim momentima moe se upitati: Koliko je svijet posrnuo u svom hodu? Koliko zastranjuje u sebinosti? Koliko je pao u niske prijestupe? Koliko ga je zavela njegova zbunjenost i u kolikoj je potrebi za ljubavi i njenou?

U ovom trenutku svaki ovjek moe da obnovi svoj ivot i da povrati izgradnju svoje linosti na bazi zraka nade, uspjeha i samosvijesti.

Glas istine dopire do svakog mjesta, da bi uzeli uputu zbunjeni i da bi poeli iznova oni koji to ele. Boiji Poslanik kae: "Kada proe polovina noi ili njene dvije treine, Allah d.. silazi na najnie nebo i rekne: Ima li neko da trai neto da mu se dadne? Da li neko moli, da mu se udovolji? Trai li neko oprosta da mu se oprosti?- sve do zore."2 A opet, u drugoj predaji stoji: "Gospodar je najblii svome robu u srcu noi."3

Pa ako moe biti od onih koji se sjete Allaha u tom vremenu - budi! To je momenat odlaska noi i nadolaska dana, pa na ostacima blie i dalje prolosti moe ustati i graditi svoju budunost.

I nemoj oajavati zbog mnotva grijeha, pa makar ih bilo koliko pjene na moru - Allah e ih oprostiti ako se ti iskreno okrene Njemu.

Stara nezahvalnost ne smije biti prepreka pred iskrenim povratkom: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prata i On je milostiv, i povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se..." (Ez-Zumer, 53-54)

A u jednom hadisi kudsiji se prenosi da je rekao Uzvieni Allah: "O ovjee, dok me bude molio i elio Ja u ti oprostiti ma koliko imao grijeha. O ovjee, kada bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a zatim zatrai oprosta, Ja u ti oprostiti. O ovjee, kada bi mi doao sa

2 Muslim; Kitabu Salatu al-musafirine wa kasriha, br. 1263. 3 Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 30503.

14

grijesima kolika je zemlja, a zatim se sa mnom susretne, a nisi Mi druga pripisao, Ja u ti doi sa isto toliko oprosta."4

Ovaj hadis i njemu slini su stimulativni napitak, koji budi nadu u oajnoj elji, i preporouje stidljivu i uspavanu odlunost da nastavi put ka Allahu, i da obnovi svoj ivot nakon pasivne i uspavane prolosti.

Nikako ne mogu da shvatim, zato ljudi ne lete Allahu na krilima enje, umjesto da budu gurani do Njega bievima straha?

Zaista je neznanje o Bogu i Njegovoj vjeri uzrok ovako hladnog osjeaja, ili bolje reeno, odbojnog osjeaja iako ovjeanstvo nee nai nikoga, da je bolji i milostiviji prema njemu, od Allaha d..

Njegova dobrota i samilost su bez ikakvog interesa, oni su rezultat Njegove velianstvene uzvienosti. Pria o ovjeku ukazuje na to da ga je Allah stvorio da mu da poasti, a ne da ga ponizi, da mu da vodeu ulogu meu stvorenjima, a ne da ga podredi: "Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve to je za ivot potrebno dali - A kako vi malo zahvaljujete! A mi smo vas stvorili a onda vam oblik dali a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (El-Ea'raf, 10-11)

Uloga vjere meu ljudima jeste da uredi njihovo ponaanje i meusobne odnose na principima istine i pravde, da bi ivjeli na ovom svijetu bez nasilja i neznanja. Vjera je za ovjeka ono to je hrana njegovu tijelu - potreba za njegovu postojanost i uitak za njegova ula.

Allah d.. je sa Svojim zakonom uz roditelja protiv neposlunosti djeteta, uz obespravljenog protiv napasti nasilnika, uz svakog ovjeka protiv toga da ga ita snae u njegovoj asti, imetku i ivotu.

Pa jesu li ova naela nasilje i kazna za ljude? Nije li to samo milost i dobro?!

4 Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 3463.

15

I kada Allah zadui ljude, nakon toga, nekim lahkim obavezama, da bi Mu zahvalili na blagodatima i da bi priznali Njegov Hakk, pa da li obavljanje tih propisanih ibadeta treba biti razlogom njihove mrzovolje i odbojnosti?

Istina je da Allah, sa svim ovim, nije htio ljudima nita osim lahkoe, dobrote i poasti, ali su ljudi odbili da ive u skladu s onim kako je Allah odredio, jer su ih njihove strasti odvratile od istine te su nepravda i nasilje zavladali u svim podrujima.

I pored ove zablude, u koju su ljudi upali, poziv imana je stalan da se vrate svome Gospodaru.

Njegova radost zbog vaeg povratka Njemu je iznad svakog opisa. Boiji Poslanik a.s. ree u jednom hadisu: "Allah se vie obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, od ovjeka koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. Legne i zaspe, a kada se probudio deva je ve bila otila. Traio ju je dok ga e i vruina nisu savladali. Onda je rekao: "Vratiu se na mjesto gdje sam bio pa u zaspati dok ne umrem". Stavio je glavu na ruku i zaspao da umre, a kad se probudio vidio je pored sebe devu sa vodom i hranom. Allah je vie obradovan pokajanjem Svog roba od ovog ovjeka kada je ugledao devu."5

Zar nisi zadivljen ovom toplom dobrodolicom? Je si li vidio radost ravnu ovom iskrenom ushienju?

Najplemenitiji i najasniji ovjek rijetko e nai srce koje s ovakvom enjom prieljkuje susret s njim. Pa kako ne onaj koji se ogrijeio prema sebi i prema drugome? Ako bi naiao na ovakav doek, koji prelazi preko onoga to je prolo, to bi mu dalo sigurnost da odahne i da bude zahvalan. Sama injenica da bude iznenaen ovakvom radosnom vijeu, je neto to izaziva divljenje.

A Uzvieni Allah je bolji prema ljudima i radosniji zbog njihovog vraanja Njemu, vie nego misle nemarni! A prirodno je da

5 Buhari; Kitabu al-da'wat, br. 5833.

16

teoba bude prekretnica iz ivota u ivot, i graninik izmeu dva razliita perioda, kao to zora razdvaja mrak i svjetlost.

Ovakav povratak ne smije biti samo varka nakon koje bi se ovjek vratio u naviknuti nered i moralno padanje.

To nije pusti pokuaj kome nedostaju iskrena odlunost i snaga podnoenja, koja obiluje praznom diskusijom. Taj trijumfalni povratak, kome se Allah raduje, jeste pobjeda ovjeka nad razlozima slabosti i pospanosti, unitenje klica niskosti i prijestupa i izbavljenje iz kandi strasti i poricanja, a zatim njegovo konano skraavanje u drugoj atmosferi punoj imana, dobroinstva, zrelosti i ispravnosti.

To je povratak gdje Allah hvali takvog aktera: "A Ja zaista opratam onome ko se pokaje i povjeruje, ko radi dobra djela i koji zatim na pravom putu ustraje." (Ta-ha, 82)

Takav in predstavlja obnovu ivota nakon potroenosti i odlunu transformaciju, koja mijenja osobine linosti kao to se mijenja mrtva zemlja nakon velike i obilne kie.

Obnova ivota ne znai mijenjanje dobrih dijela i lijepih namjera usred ogromne koliine pokuenih obiaja i loeg morala. To je greka na kojoj ovjek ne moe zasnovati finu budunost i ispravan hod. Naprotiv, takav gest ne ukazuje na potpunost i pravo prihvatanje, jer i kamena srca ponekad polue dobro i skupljeni prsti katkad se pomaknu da bi neto dali. Opisujui one koji su odbaeni, Uzvieni kae: "Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje i posve prestane udjeljivati..." (En-Nedm, 33-34)

A o onima koji negiraju Njegovu Knjigu kae: "...A on (Kur'an) nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete, i nisu rijei nikakva proroka, kako vi malo razmiljate! Objava je on od Gospodara svjetova." (El-Hakkah, 41-43)

I loi ljudi imaju rijetke trenutke vedrine, koji prou kroz njihovu svijest, a onda se opet vrate u svoje stare navike.

To se ne moe nazvati povratkom pravom putu. Zaista, taj povratak mora biti posljednja etapa za iskreno pokajanje.

17

Zaista e udaljenost od Allaha uroditi gorinom, a darovi otroumnosti, snage, ljepote i spoznaje pretvaraju se u patnju i nedau kada se lie Boije upute i kada im se uskrati Njegov bereket. Zato Allah upozorava ljude na posljedice ove otuenosti i smetenosti.

Nekada se nae u situaciji da hoda putem a prema tebi dolazi auto velikom brzinom, i ima osjeaj da e te udariti i unititi tvoj ivot. Tada ne preostaje nita drugo nego da spas trai u brzom bjeanju... Allah eli da upozori Svoje robove na opasnost izlaganja situacijama, kao to je ova, svojim okretanjem od Njega, i savjetuje im da hitno trae spas jedino kod Njega: "Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem." (Ez-Zarijat, 50-51)

A ovakav povratak trai, kao to si vidio, da ovjek obnovi sebe i da iznova uredi svoj ivot na novim osnovama, da nastavi sa boljom vezom sa svojim Gospodarom, potpunim djelom i vjernou, gdje e njegovim usnama tei rijei dove: "Boe moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio, a ja sam Tvoj rob i ja sam na Tvojoj obavezi i obeanju koliko mogu, utjeem se Tebi od zla kojeg uinim, priznajem Tvoju blagodat na mene i priznajem moj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprata niko osim Tebe."6

6 Buhari, Kitabu al-da'wat, br. 5831.

18

IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA

Jedna od ovjekovih greaka jeste i to to u svojoj sadanjosti podnosi terete svoje duge budunosti. Kada ovjek mnogo oekuje, njegovo razmiljanje se otisne do granice kojoj se ne zna kraj. Brzo ga snau uzrujanosti i predrasude koje se isprijee pred ovim dugim razmiljanjem a onda se pretvore u neizbjene brige.

Zato te spopada sumnja i proima uznemirenost! ivi u granicama svoga dana, jer je to vrijednije i korisnije za

tebe.

Dr. Karindi navodi nekoliko pokusa u kojima su uestvovali uspjeni ljudi, ljudi koji se nisu optereivali oekivanim sutranjim danom, nego su se dali u rjeavanje problema i potreba njihovog sadanjeg trenutka, pa su tim pravilnim postupkom osigurali svoj dananji i sutranji dan zajedno; a zatim su nama ponudili rezultate njihovih pokusa ovim rijeima: "Na nama nije da stremimo cilju koji nam se iz daleka pokazuje nejasnim, nego, na nama je da realizujemo jasna djela koja su pred nama."

A to je i savjet engleskog knjievnika Tomasa Karlajla. A doktor Osler, uz ovaj savjet, nareuje svojim studentima, na univerzitetu "Dill", da zaponu svoj dan poznatom dovom Isa'a a.s.: "I daj nam na hljeb svagdanji."

Podsjeao ih je da je ova dova bila samo zbog hljeba za jedan dan. Nije se alostio zbog tanke kore koju je imao juer, i nije govorio: "O Boe, sua je zavladala i bojimo se da neemo nai zalogaja naredne jeseni!!"

Ili: Kako u nahraniti sebe i svoju porodicu oka ostanem bez posla?!

On se nije znao zbuniti zbog unaprijed oekivanih nedaa, on trai hljeb za samo jedan dan jer hljeb za samo jedan dan omoguava ti da ga jede u tom danu.

19

ivljenje u granicama jednog dana, shodno ovim savjetima, u punoj je podudarnosti sa rijeima Boijeg Poslanika: "Ko od vas osvane siguran i bezbjedan u svom narodu, zdravog tijela i ima hrane za itav dan, tome kao da je sve dunjaluko bogatstvo dato."7

Ti e zaista posjedovati cijeli svijet onoga dana kada objedini sve ove elemente, pa pazi da ih ne omalovai.

Sigurnost, zdravlje i dnevna dostatnost pruaju zdravom razumu priliku da mirno i ispravno razmilja, takvim razmiljanjem koje moe izmijeniti tok itave istorije, pa kako da ne moe ivot jednog pojedinca?

I zaista ove darovane blagodati su velika garancija onome ko ih ima da provede jedan period u stvaralakom zanosu, kontinuirano bez zapreka i smetnji.

Uistinu, predskazivati kritika stanja i oskudice prije nego one nastupe, je velika glupost, jer to esto postaje otjelovljenje perioda koji izaziva pesimizam; pa ak ako ovjek i pogodi ono to je on oekivao da se desi, opet je to naruavanje sadanjosti stvarima budunosti, a to je potpuno pogreno. Obaveza ovjeka je da zapone svoj dan kao da je taj dan zaseban svijet, po onome to on sadri od vremena i prostora.

Ibrahim a.s. je svakog novog jutra molio: "Boe moj, ovo je novo stvaranje pa daj da ga otponem sa pokornou prema Tebi, pa mi ga zavri Tvojim oprostom, zadovoljstvom i opskrbi me u njemu dobrim djelom koje e primiti od mene i oisti ga i uveaj mi ga, a ono to uinim od loih djela oprosti mi ih jer Ti si Onaj koji prata i Koji je milostiv, Koji voli i Koji je plemenit."

I govorio je: "Ko moli ovom dovom kad osvane obavio, je zahvalu toga dana."

A ivotopis Boijeg Poslanika a.s. potvruje nam ispravnost ovoga metoda u raspodjeli ivota i prihvatanje svakog pojedinog njegovog djela sa istom spremnou i novom odlunou.

7 Tirmizi, Kitabu al-zuhd, br. 2268

20

Kad bi osvanuo govorio bi: "Osvanuli smo i osvanula je vlast (koja pripada) Allahu, Hvala Allahu On nema druga, nema boga osim Njega."8

A kada bi omrknuo rekao bi slino tome, a ponekad bi molio: "Boe, zaista sam ja osvanuo u blagodatima od Tebe, zdravlju i zatiti pa upotpuni Tvoju blagodat na mene, zdravlje i zatitu na dunjaluku i na ahiretu."

Neki ljudi potcjenjuju ono to im je darovano od Allaha, kroz sigurnost i smirenost u njemu samom i njegovoj porodici, na taj nain da ne potuju i negiraju te znaajne blagodati a u isto vrijeme preuveliavaju tragove uskraenosti bogastva i moi. Ovakvo nipodatavanje jeste nijekanje stvarnosti i upropatavanje i vjere i dunjaluka.

Prenosi se da je ovjek upitao Abdullah ibn Amra el 'Asa: "Zar ja ne pripadam siromanim muhadirima? "

A Abdullah mu odgovara: "Ima li enu kojoj se pridruuje?" - "Imam", ree ovjek. - "A ima li stan?"

- "Imam!", ree ovjek. - "Ti pripada bogatima!", ree Abdullah.

- "Imam ak i slugu".

- "Pa ti si jedan od vladara"? uzvrati mu Abdullah.9 Posjedovanje koje zadovoljava osnovne potrebe, pravilno

koritenje onoga to ima i odbacivanje oslanjanja na elje jeste jezgro duevne veliine i tajna pobjede u tekim uslovima.

Oni koji se ne ale na uskraenost - jer im je dato mnogo - ukoliko izgube duhovnu snagu pri koritenju onog ime su obdareni (bogastvo i sl.), vrlo rijetko se okoriste onako kako treba onim to im je 8 Vidi: Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3339. 9 Muslim, Kitabu al-zuhd wa al-rekaik, br. 5290

21

dato. Ovu injenicu potvruje Boiji Poslanik a.s. koji je svakog jutra izgovarao: "Nikada se sunce nije pojavilo, a da sa njegove dvije strane nisu poslana dva meleka koji dozivaju stanovnike Zemlje, a uju ih svi osim ljudi i dina: "O ljudi, pourite vaem Gospodaru, zaista, ono to je malo, a dovoljno, bolje je od onog to je mnogo, a zabavi (navodi na zaborav. Niti zae sunce, a da sa njegove dvije strane ne pozovu dva meleka: "Boe, namiri onome ko udjeljuje brzo a krtici ubrzaj propast".

Kraj ovoga hadisa obeava plemenitima naknadu, a krticama prezir. Prvi dio hadisa predstavlja poreenje gdje moe pomisliti da je bolje imati malo nego puno. A istina je u tome da je prednost u onome to je malo ali dovoljno, nad onim to je puno ali odvodi (od istine).

to se tie mnotva koje, uz to to zadovolji potrebe ovjeka, ostavlja mogunost da preostalim vikom obuhvati potrebe i prava drugih, ono je u ovom sluaju bolje od male i ograniene koliine. Ovo nije tema navedenog hadisa, nego hadis eli da podstakne vjernike na plemenitost, te smjelost u dareljivosti bez straha od neimatine ili potitenosti zbog onoga to ima. Ovakav pristup u rjeavanju ivotnih potreba naoruava vjernike velikom hrabrou. Posluaj rijei Ibn Hazima:

Izmeu mene i kraljeva samo je jedan dan, jueranja slast ne znai nita, a za sutra i ja i oni bojimo se isto. Pitanje je dana a moda je ve i nastupio!?

Ovaj dobri siromah izaziva kraljeve. Uistinu, naslade prolosti nestaju sa jueranjim danom i niko ne moe da zadri dio toga. A u iekivanju nepoznatog sutra, jednaki su i velikodostojnici i najsiromaniji.

Pa prema tome, ne ostaje nita osim dananjice za pametne koji ive u njenim granicama. U okviru toga jednoga dana prerasta se u kralja koji posjeduje sebe i zna svoj cilj.

ta je onda ponienost? I gdje je mjesto razliitosti?

22

To ne znai da ivot u granicama jednoga dana treba da zapostavi budunost ili pripremu za nju, jer briga ovjeka za svoju sutranjicu i razmiljanje o njoj predstavlja pravu razboritost i umovanje.

Postoji razlika izmeu brige za budunost i zabrinutosti za nju. Izmeu pripremanja za nju i pretjeranog ronjenja u nju i izmeu spremnosti koritenja sadanjasti i strahovanja koje zbunjuje ono ta moe donijjeti sutranji dan.

I sama vjera, kada upozorava na pretjerano troenje i kada razvija ljubav prema umjerenom troenju, osigurava, ovjeku njegovu budunost na nain da uzme od svog zdravlja za svoju bolest, od mladosti za starost i od sigurnosti za rat. Sufjan Es-Sevri je pripadao generaciji tabiina i imao je veliko-bogatstvo. Pokazivao je svome sinu na njega i govorio bi mu: "Da nije ovoga, ovi bi nas zameli," - misli na Benu Umejje. Hoe ovim da kae da ga je njegov imetak zatitio od prvaka njegovog vremena i da nije imao potrebe da im se ulaguje i da im laska.

injenica je da takav postupak pomae u postizanju ljepote ivljenja u granicama jednoga dana. Jer solidna sadanjica je osnov uspjenoj budunosti i zbog toga je neophodno odstraniti uznemirenost.

Pjesnik veli:

Bdjele su oi dok su druge spavale u onome to e biti ili nee biti, juer ti je bio dovoljan Gospodar, I sutra e ti isto tako biti.

Da li zna kako se krade ovjeku njegov ivot od njega samog? Zanemaruje svoj sadanji dan u iekivanju sutranjega, i ostaje tako dok mu ne proe ivot, a njegova ruka ostala je prazna od svakog dobra.

Stiven Lejkuk je napisao: "udan li je ivot!/ Dijete kae: "Kad porastem i postanem mladi! / Kae mladi: "Kad stasam i postanem momak", a momak kae: "Kada se oenim." A kada se oeni kae:. "Kad postanem samostalan ovjek." A kada postane starac pogleda na

23

periode koje je preivio i vidi ih kao da ih je hladan vjetar zameo... Mi zaista kasno nauimo, nakon prolaska vremena, da je vrijednost ivota u tome da ga ivimo, da ivimo svaki dan od njega i svaki sat."

O onima koji su potroili svoje ivote besciljno i koji su upropastili dane, pustivi da im izmaknu, Uzvieni Allah kae: "A na dan kada nastupi as oivljen ja zloinci e se zaklinjati da su na Zemlji samo asak jedan ostali." (Er-Rum, 55)

I kae: "A njima priinie se na dan kada ga vide da nisu ostali vie osim jednu veer ili jedno jutro njezino." (En-Nazijat, 46).

24

POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST

Kada te zadesi tekoa od koje se plai za svoj opstanak - ta e uiniti? Prepustiti da ti strah obuzme srce da te estoke oluje bace u beznadeno mjesto?

Ili e mirno stati i pokuati da izmeu tekih situacija pronae izlaz do kojeg te moe dovesti jedino ispravno razmiljanje?

Karindi kae:

1. Upitaj sebe: "to je najgore to mi se moe desiti?"

2. Pripremi se, zatim, da primi najgore mogunosti;

3. Zatim pristupi spaavanju onoga to se moe spasiti;

Ovakav plan preporuili su i vjera i razum. Arapska knjievnost puna je primjera hrabrog doekivanja ivotnih nedaa i tenji za traenjem izlaza iz tekoa, na nain da isti izlazak ne vrijea ljudsko dostojanstvo i ast. U stihovima Sabita ibn Zuhejra se veli:

Kada ovjek ne pristupi smjelo i ne iskoristi svoju sposobnost, izgubie ono to eli i doivjeti tekoe A ako vidi svoj cilj on u vremenu koraa dok je iv kad se jedna vrata zakljuaju on pronae druga.

Pjesnik u ovim stihovima objanjava ono to kae ameriki ininjer Vejlis Karjer: "Od posljedica uznemirenosti i nepostojanosti, najpogubnije je rasipanje snage na umnu koncentraciju, jer dok smo uznemireni nae ideje i misli se raspre i nemoni smo da ih zaustavimo kako bismo o problemu donijeli jasne odluke. Kada bi se usredotoili na suoavanje sa najgorim varijantama i spremili se za podnoenje posljedica, mogli bi da se vratimo u stvarnost i pronaemo najbolje rjeenje."

25

Nema sumnje da e ovjek koji moe da kontrolie svoje ivce pred krizama, nadvladati probleme i izai na kraju kao pobjednik.

Pogledajmo rijei Katarijja:

Govorim joj, a ve je letjela na krilima odvanosti "Teko tebi!" Nee biti uvijek uvaavana, jer da zatrai mimo edela jedan dan, nee ti se uvaiti.

Ovi stihovi su prava slika ispravnog dranja spram tekih situacija.

Kakvu korist ima u tome da izgubi svoju razboritost kada ti prijeti ili te snae kriza i nevolja?

Ovaj pjesnik kad je osjetio pribliavanje smrti aktivirao je svoj razum: Da li se predati vjetru u traenju spasa? Ne. Sigurno bjeanje nee odgoditi edel. Ono moe donijjeti samo sramotu; pa nek ostane, dakle, u svom mjestu, jer ostajanje, ako bude ubijen, je lake za duu, a ako bi ostao iv, u prijetnji koja se bila nadvila nad njim, onda e mu in ostajanja pribaviti ast hrabroga.

Kada ljudski razum ostane budan pred navalama opasnosti. Kada ovjek ostane nepokolebljiv u traenju ispravnog miljenja sred problema; pa sigurno ni uspjeh nee izostati.

Zato Poslanik a.s. kae: "Zaista je strpljivost kod prvog udarca!"

ovjek ponekad oekuje zastraujue dogaaje. Obuzme ga uznemirenost kao da eka smrt. Nekad ni hranu nee da uzme, a sa usana mu, zbog misli koje su ga obuzele, nestane osmjeha.

Ljudi su od straha od neimatine siromani, a od straha da ne budu ponieni ve su ponieni.

Ovo je velika greka. Razborit vjernik pretpostavlja da se najgore od onog to ga uznemirava ve desilo, a zatim prihvati - nakon ove pretpostavke - ono to je ostalo da mu zadri ivot kao to kae

26

Muhammed a.s.: "Nek muslimani nau utjehu za svoje nedae u mojoj nedai, a njih nee zadesiti ono to je mene zadesilo."

Svakako! Njegov ivot bio im je bereket koji se ne nadoknauje, a zatim Boijom odredbom je otiao pa svaka nedaa nakon toga je laka.

ovjek se pribojava da izgubi ono to je navikao, ili da se dogodi neto to e biti teko nositi; a obje spomenute stvari - nakon to se dogode - prihvata bez velike tekoe.

Poznajem ovjeka kojem je amputirana noga pa sam mu otiao da ga ohrabrim. Bio je pametan i uen. Pripremio sam rijei koje u mu rei: "Od tebe ljudi ne oekuju da bude dobar atletiar, niti uspjean hrva, nego od tebe oekuju zdravo miljenje i ispravne ideje, a to je kod tebe ostalo, hvala Bogu!"

A kad sam ga posjetio on mi je rekao: "Hvala Bogu, moja noga me pratila desetine godina i lijepo me sluila, a u ispravnosti i kompletnosti vjere srce nalazi zadovoljstvo."

Psiholog nam savjetuje: "Pripremite se da prihvatite injenice, jer prihvatanje realnosti je prvi korak u prevazilaenju nedaa."

Ovaj savjet je od Vilijama Dejmsa a komentarisao ga je kineski filozof Lin Bu Tang rijeima: "Smirenost razuma donosi samo prihvatanje najloijih varijanti - a to se sa psiholokog aspekta zasniva na tome - da prihvatatanje oslobaa aktivnost od zapreka. I pored toga na hiljade ljudi unitava svoj ivot u estini srdbe, jer odbijaju prihvatiti gorku realnost i odbacuju da spase ono to se moe spasiti, te umjesto da pokuaju graditi iznova nadu, oni se uputaju u gorku borbu sa prolou i nastavljaju dalji ivot u uznemirenosti, koja se ne moe kontrolisati."

alost za neuspjenom prolosti i plakanje nad bolovima koji su se u njoj dogodili, sa islamskog aspekta predstavlja neke vidove nevjerstva i ljutnje na Njegovo odreenje.

Logika imana nalae zaboravljanje ovakvih tekoa i nastavljanje ivota sa vie nade uz rad i odlunost.

27

Allah d.. kae: "O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o brai svojoj kad odu na daleke pute ili kad biju boj: "Da su s nama ostali ne bi umrli i nebi poginuli." - da to Allah uini tugom u njihovim srcima. Bog oivljuje i usmruje. On vidi ono to radite." (Alu Imran, 156)

U svjetlu ovog ajeta mogu se razumjeti i slijedee rijei:

"Iako se dani smjenjuju s nama i s njima tekoe i blagostanja nije nam omekalo kruto koplje i nije nas ukrotilo ono to je htjelo biti nepodnoljivo Mi smo svoje plemenite due pripremili pa nose i ono to je teko nositi sauvali smo se lijepim strpljenjem, odbranili svoju ast kad su drugi posustajali zbog lijenosti.."

Izvor iz kojeg teku svojstva zrele linosti jeste onaj izvor iz koga izbijaju znaenja ivog ubjeenja. Pa kad vidi strpljenje izjednaeno sa apatijom kod nekih ljudi, nemoj izjednaiti bolesnu narav s jainom onog to ih je snalo.

Prvi znak potpune slobode jeste da ovjek ne trai ono to je nepovratno izgubljeno i da ovjek ponizno ne moli za potrebom koja je prola.

Jer kad ovjek postane rob elje koja mu nije ostvarena to je manjkavost njegove linosti, a u isti mah i krnjavost u njegovom imanu.

Istiniti iman ovjeka ini vrstim. Ne okree ga svaki povjetarac i ne poginje glavu u oskudici. Ako bi prebrojali ljude koje ne obuzima zbunjenost pred iznenaenjima, saznali bi da oni imaju takve linosti koje im ublaavaju svaki gubitak i ono to su propustili. Oni s takvim osjeanjem mogu da prevale svaku tjeskobu koju donose tamne noi.

28

Zlog ovjeka koji trai slasti ivota, silom ili milom, moda dok ih trai, snae kakva tegoba, ali on je prima ravnoduno, slino onome to kae El Kajs: "Danas uivanje, a sutra potraivanje".

Neki ljudi, u ivotu, pribjegavaju omalovaavanju i ismijavanju svega, pa ih onda dogaaji pogode samo jednom strijelom, kao to komadi granate pogaaju i onoga koji je bio okupljen svojim poslom, ne mislei o njoj. Ponaanje ovakvih ljudi se ne uzima za primjer koga treba slijediti u podnoenju tegoba.

Sve ukazuje na to da se osjetljivost na bolove kod ljudi dosta razlikuje, a da zaokupljenost nekim stanjem, dobrim ili loim, ublaava otrinu osjeaja za neprijatnim.

Otuda oni koji trae potpunost i ljudskost moraju da se osiguraju visokim vrlinama i utjehu potrae u hladu tih vrlina. U tome e oni nai sreu, veu nego nevaljalci u ispunjenju svojih niskih interesa.

Pripovjeda nam Karindi priu jednog ovjeka koji je imao ir. Bolest je bila dostigla takav stepen da su mu doktori odredili vrijeme smrti. Preporuili su mu da pripremi smrtnu odjeu. I taj ovjek donosi udnu odluku. Poeo je da razmilja: "Ako mi nije ostalo od ivota osim ovo malo koliko mi kau zato da ne uivam u njemu na najbolji nain. Dugo sam elio da putujem oko svijeta prije nego umrem! Ovo je vrijeme da ostvarim svoju elju."

I zaista, uzeo je kartu i doao da se oprosti s ljekarima koji su mu rekli: "Mi te upozoravamo, ako krene na taj put bit e sahranjen na dnu mora."

On im je odgovorio: "Ne, nita se od toga nee dogoditi, preporuio sam mojim roacima da me ne sahranjuju nigdje nego u porodinoj grobnici."

Ukrcao se na brod, pokazujui ono o emu je pjevao Hajjam:

"Uivaj to vie moe u onom to ima prije nego se mezar primakne tad sem zemlje oko tebe

29

niti prie niti pjesme niti kraja biti nee..." ovjek je zapoeo putovanje puno zabave i bezbrinosti. Poslao

je pismo svojoj eni u kome kae: "Pio sam vino na palubi broda, puio sam cigarete, jeo sam sve vrste hrane pa ak i masnoe na koje su me upozoravali i uivao sam za ovo vrijeme vie nego za itav ivot".

Ali, ta zatim?

Karindi smatra da je ovjek ozdravio od uzroka te bolesti i da je metod po kojem je ivio bio razlog njegovog ozdravljenja.

Ovaj ovjek je bio ubjeen da je njegovo ivotno doba prolo ali ga smrt nije uplaila. ivjevi raspoloeno uspio je svojim odnosom spram stvari, da izlijei svoju bolest koja je i bila prouzrokovana velikom sekiracijom.

Mi ne negiramo utjecaje psihikog osvjeenja u nadvladavanju tekoa i priznajemo znaaj jaanja psihike snage u umanjivanju tekoa, izdizanju iznad problema i pobjedi u veini ivotnih bitaka.

Ali, mi samo skreemo panju na veliku greku u razumijevanju pojma smrti, da je to konani kraj, a navoenje prethodnih stihova od Hajjama; primjerom za koritenje strasti u borbi za poboljanje ivota naveli smo samo u kontekstu prethodne prie. Ovo je najvea la koju ire oni koji negiraju istinu u svim djelovima svijeta.

A istina oko koje se treba objediniti i uz nju vrsto stati, jeste da je smrt samo jedna faza iza koje slijedi bogatiji ivot od ovog ivota i dublji po osjeanjima i irih horizonata.

ivot naspram kojeg se ovaj ivot smatra igrom i zabavom pa zato Kur'an o njemu i govori velikim rijeima: "ivot na ovom svijetu nije nita drugo do li zabava i igra, a samo onaj svijet je ivot, kada bi samo oni znali." (El-Ankebut, 64)

Zaista osjeaj da je smrt poetak apsolutnog nestanka zabluda je koja se, naalost, iri meu mnogima i to je ono to vara samoubice kada donose odluku da sebi oduzmu ivot.

30

Oni su kanjeni osjeajem koji postoji u njihovim ivcima da nose brigu i tekou, pa ta je to to e ih osloboditi tog osjeaja? Smrt koja im je privid prekida, rastanka i osloboenja od svakog osjeaja te vrste?!

Pa kako e im biti kada spoznaju gorku istinu i shvate da dua koju su htjeli unititi, i dalje ostaje i nita se ne mijenja osim omota u kom je ona privremeno boravila, a zatim ga se oslobodila bez gubljenja svijesti i bez umanjenja njenog osjeaja?

Ono to dolazi poslije smrti je dugo razdoblje koje se odlikuje poveanjem svijesti i otrinom osjeaja.

Kae se da je Ebu Hamid El-Gazali, kada je osjetio blizinu smrti rekao svojim prijateljima da mu donesu novo odijelo.

Jedan od prijatelja mu na to ree:

"ta eli s njim"?

A Ebu Hamid mu odgovori: "U njemu u doekati meleka!"

Donijeli su mu odijelo i on je krenuo svojoj kui, gdje se puno zadrao. Kako ga nije bilo, prijatelji su otili kod njega da vide ta je s njim. Nali su ga mrtvoga, kod glave mu je bio papir na kome su bili ovi stihovi:

"Reci brai koja me vidjee mrtvoga pa su iz alosti zaplakali, smatrate li da sam ja va mrtvac? Nisam, ja sam u berzahu a ovo je moje tijelo, bilo je moja odjea i kua, ja sam vrabac a ovo je bio moj kavez, odletio sam a ono je ostalo kao zalog, bio sam biser iz koljke, bio sam radi ispita, pa sam se oslobodio. Hvala Allahu koji me je toga oslobodio, i na asnom mjestu mi kuu sagradio

31

Do danas sam bio mrtvac meu vama, a sad sam iv i skino sam efine. Ja danas govorim sa melekima, a moja dua gleda Gospodara. Otiao sam i ostavio vas, nisam zadovoljan da vaa kua bude moj dom. Ne smatrajte smrtni as smru, ona je kao ivot i prieljkivani cilj, zato neka vas ne strai njen napad, ona nije nita do li prelazak iz ivota u ivot." Ovi stihovi, svejedno da li je tano njihovo pripisivanje Gazaliji,

tana su predstava vjerske misli o onome ta je iza smrti.

itao sam jednog materijalistu koji je gledao dohara kako umire, pa je budunost itavog ovjeanstva vidio u beznaajnom, jer svakog na kraju eka ista tama nepostojanja i zaborava.

Koji god ovjek gradi svoj ivot na ovakvom uvjerenju, gradi ga na praznovjerju.

Mi ne smijemo dozvoliti da budemo zavarani ovom lanom predstavom. Najbolji put je da izvor nae materijalne i duhovne snage bude samo istina.

Kada bi bolesnik vidio smrt kao prelazak iz jednog grada u drugi, ne bi mu to izgledalo previe strano.

"ivot me nauio da je samo dugi ispit njegov tok nakon kojeg slijedi blagostanje neogranieno, il' kazna teka. Obuzetost moja od obrauna moj je zatitnik, uz oprost na dan kada budem traio zatitnika, Zaokupljenost mojim strahom odvela me od stvari iji su cilj i put bili loi Allah obeava predanim i bogobojaznim umjesto kazne milost i oprost lijep,

32

a meni je to obeanje dovoljno, jer ono je istina." Ovo su stihovi Muhammeda Mustafe, koji su mnogo blie istini

od Hajamovih stihova. Jer, u stvarnosti, uzrujanost, kukaviluk, tugovanje i mnoga osjeanja, koja obuzimaju ljude u pogledu smrti, poivaju na razumijevanju da je smrt prelazak iz postojanosti u nepostojanost, iz svjetla u tamu i iz druenja u samou.

Da li oni znaju da e ovaj ivot sa svim to je u njemu, biti samo velika i bogata sjeanja i sigurno e doi dan u kome e se susresti dobroinitelji i rei e jedni drugima: "Prije je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao, mi smo Mu se prije klanjali. On je doista dobroinitelj i milostivi." (Et-Tur, 26-28)

A Njegove rijei o onima koji su poricali i nisu vjerovali: "I oni e jedan s drugim razgovarati. Jedan od njih e rei: "Imao sam, druga jednog koji je govorio: - Zar i ti vjeruje da emo kad umremo i zemlja i kosti postanemo doista raun polagati?" Hoete li da pogledate? I oni e pogledati i toga usred dehennema ugledati. "Allaha mi" - rei e - "zamalo me nisi upropastio." (Es-Saffat, 50-56)

33

BRIGE I TEKOE

Oni koji bolje poznaju ivot na Zapadu ale se na gorinu stalne borbe radi sticanja imetka i njegovog uveanja. I pojedinci i zajednice su preokupirani stranom utrkom za sticanje to vieg udjela u dunjalukom blagu.

I psihika i fizika snaga im je angaovana, poput revnosnog stroja, radi ovog cilja i u tome su mobilisane sve ljudske osobenosti, bilo pozitivne bilo negativne, s tim to se strojevi podmazuju uljem koje ublaava jainu trenja i mogue varnienje u toku rada, a ljudski ivci u borbi s krutom materijom dosta gube, bez ikakva ublaavajueg faktora, radei u stanju uzrujanosti, uzrokuje uznemirenost i tjeskobu iz kojih prizilaze loe posljedice po sve drugo.

Karindi pie, opisujui prizore ovog materijalnog bjesnila: "ivio sam u Nju Jorku trideset i sedam godina, i nije se dogodilo da je neko pokucao na moja vrata, da bi me upozorio na bolest koja se zove uznemirenost, a to je bolest koja je u proteklih trideset i sedam godina prouzrokovala vie tete od bolesti kozice za deset hiljada puta. Niko nije pokucao na moja vrata da bi me upozorio da je svaki deseti stanovnik Amerike pogoen ivanim slomom u ijoj se pozadini, kao uzrok, krije uznemirenost. Ljekari procjenjuju da e svaki dvadeseti Amerikanac provesti dio ivota u bolnici za umno poremeene. Gorak je podatak da je svaki esti mladi koji je regrutovan u Drugom svjetskom ratu odbijen zbog umnih ili fizikih nedostataka. Doktor Harlodson Habin kae: "Prouavao sam sto sedamdeset est sluajeva poslovnih ljudi u starosnoj dobi oko 44 godine i pokazalo se da vie od jedne treine boluje jednu od tri bolesti nastale od ivane uznemirenosti a one su: aritmija srca, ir na elucu i krvni pritisak. Sve to prije nego su napunili 45 godina! Je li ovo cijena uspjeha? Da li se smatra uspjenim ostvariti neki cilj boleu srca ili irom na elucu? ta e ti uspjeh kad stekne dunjaluk, a izgubi zdravlje? Kada bi neko posjedovao i cijeli dunjaluk, opet ne bi mogao da spava osim na jednom krevetu i ne bi mogao da jede osim koliko inae jede. Kakva je onda

34

razlika izmeu njega i onog koji radi obian fiziki posao? Moda je ivot ovog drugog sa lakim snom i sa vie uitka od ivota bogataa i vladara.

Doktor Vilijams Faris veli: "Pokazalo se da kod etvorice od petorice, bolesnika razlog bolesti nije oboljeli organ, nego je bolest prouzrokovana strahom, uznemirenou, silnom mrnjom, velikom sebinou i ljudskom nemoi da napravi skladan odnos izmeu sebe i ivota."

U svjetlu ovih alosnih poziva elim da spomenem nekoliko hadisa Muhammeda a.s. koji govore o pokuenosti ovih osobina i njihovom izbjegavanju: "Ko uini svu svoju brigu jednom brigom, Allah e ga zatiti dunjaluke brige, a ije se brige razdijele, Allahu e biti svejedno na kojem e dijelu zemlje propasti". (El Hakim)

Ovaj oblik poslanikog usmjeravanja sa kojim se eli usaditi smirenost u srce i iskorijeniti klica pohlepe i patnje koje pomau ovjekovu iscrpljenost u trci za dunjalukom i koje ga ine alosnim za onim to mu je prolo od dunjaluka, pa o tome kae: "Kome onaj svijet bude briga Allah e uiniti njegovo srce bogatim, njegove poslove olakati, dunjaluk e mu sam dolaziti. A kome dunjaluk bude prva briga pred njegovim oima, Allah e mu dati siromatvo, oteae mu njegove poslove, a od dunjaluka mu nee doi nita osim ono to mu je odreeno."10

I kae: "Oslobodite se dunjalukih briga koliko moete, jer onaj ija glavna briga bude dunjaluk, Allah e olakati njegovu propast i uinite da pred njegovim oima bude siromatvo. A kome budui svijet bude glavna briga, Allah e mu objediniti njegove poslove i uinie ga bogatim u srcu. I ne pristupi nijedan rob Allahu, sa svojim srcem, a da Allah nee dati da srca vjernika pohrle njemu s ljubavlju i milou, i Allah e mu dati svako dobro." (El Bejheki)

U Poslanikovim a.s. hadisima mnogo se govori o ovoj vrsti zadovoljstva, a to su velike mudrosti ako se upotrijebe na pravom

10 Tirmizi, Kitabu al-sifatu al-qiyame wa rekayik wa al-wer'a. br. 2389.

35

mjestu i u odgovarajuim okolnostima. One ne znae nita do li kontrolisanje napora u borbi za nafaku i preziranje ljudskih nagona u ivotnim potrebama tj. da njihovo utrkivanje i urba ne budu put za usaivanje potajne zlobe, zaboravljanje vrlina i unitavanje prijateljstava, i da ne bude razlog vraanja plemenitog i krhkog ovjeka na stepen ivotinje, ogranienog dobitka i koristi, pretvarajui podruja zemlje u divljinu.

Neki poboni ljudi razumjeli su prethodne hadise pogreno i uzeli ih kao opravdanje za obezvrijeivanje ivotnih poslova umjesto da ih poboljaju, a to je dovelo do loih posljedica kako za vjeru tako i za ivot na dunjaluku.

Pravo koje ovaj svijet ima kod nas, jeste da radimo i da postignemo sve ono to nam je potrebno da nas uini sretnim. Ovakav posao trai od nas veliki trud, koji esto iziskiva znoj i neprijatnost, ali ovo odreeno pravo i ovaj utroeni trud za njegovo postizanje ne bi trebalo da nas odvede od ispravnosti i pravog puta.

Pa bogastvo, kada ga traimo, neka bude da bi ga troili, a ne da bi ga gomilali. I kada ga zavolimo i steknemo utroimo ga u ono to e ostvariti nae interese i sauvati na ivot.

Glupo je i neprihvatljivo da se imetak pretvori u cilj sam po sebi i da se u njegovom sakupljanju istopi ljudsko srce, obezvrijedi zdravlje, povea briga i navue bolest.

Rumi kae:

elja je pribliila lau nesretniku, a elja laa nesretnika. Zadovoljstvo s onim to je dosta osigurava kraj tekoama, gubitak ovjeka navodi na gomilanje za ivot, a istom se ivotu nazire kraj. Uporno skuplja blago nasljedniku svome, a njegov ivot ide nestanku. Kamo sree da mnotvo riznica bude za vlasnika riznica postojanja.

36

Takav smatra da sreu u rukama dri, a ona je, doista, daleko od njega, jer u buduim blagodatima on udjela nema, a uz to nije okusio ni ove prolazne blagodati. On je, zaista, nesretnik, iako se vidi meu sretnima. Dovoljno je pametnom i umnom da oko njegovo bez zanosa vidi Ispravnost vjere, udova i asti, bolje je onome ko spozna od onog to gomilaju ljudi. Tome streme ljudi od karaktera, koji strasti ne slijede svoje. Pohlepni sakuplja nema ivota, jer ivot pripada onome ko ga provede u zadovoljstvu.

Islam ima lijepa uenja o odnosu ovjeka spram dunjaluka. On u startu usmjerava srce i usauje u njega neporonost i dostojanstvo, a omraava mu pohlepu, lakomost i poudu.

Ljubav za bogastvom ima tako jaku pohlepu koja razvaljuje i svijest i tijelo. Ona nuno donosi i ponienje i prezrenost. Pogledajmo do ta dovodi velika ljubav prema imetku, i kolika je uznimirenost zbog njegovog nestanka, kroz rijei poznatog psihologa: "Poznate su injenice da kada na berzama padnu cijene dionica, kod dioniara dolazi do eera u krvi i urinu!"

Koji je lijek, za ovo stanje, bolji od Poslanikovih rijei: "Zaista je ovaj imetak lijep i sladak, ko ga stie velikoduno i dareljive ruke, bie mu berietan, a ko ga uzme radi linog uzdizanja, nee mu biti berietan i bie kao onaj koji jede, a ne zasiuje se."11

Imetak je poput jabuke lijepa izgleda i okusa, ljudska priroda udi da koristi ovo lijepo voe, ali neki ljudi ga uzimaju u toj mjeri da ih zadesi neki od probavnih neugodnosti i bolesti. Opet se neki ljudi

11 Buhari, Kitabu al-masaya, br. 2545.

37

usteu i tede, do te mjere da su gladni, dok neke, od straha zbog mogueg nestanka, obuzima uznemirenost, a koga uznemirava mogunost nestanka, on trai dodatni dio.

Svakako su najbolji oni koji ga uzimaju s mjerom i poteno, a kada neto i ne posjeduju oni se ne uznemiravaju, niti o tome mnogo priaju, jer njihova linost poiva na mjerilima koja su daleko od grabeilivosti mnotva i od sklonosti prodrljivca.

Poslanik kae: "O ljudi, zaista, bogastvo ne dolazi od mnotva imetka, ve je bogastvo u bogastvu due. Zaista Allah daje svome robu ono to mu je propisano od nafake, pa je lijepo traite. Uzmite ono to je halal, a ostavite ono to je haram." (Ebu Ja'la)

Kada se kae da lijepo trae nafaku, kao to se vidi, to ne znai samo sjedenje nego sticanje onoga to je halal, a odbacivanje onoga to je haram, na odluan i dostojanstven nain. Poslije ovoga dolazi ostatak islamskih principa koji su zasnovani na vjerovanju u Allaha i susret s Njim. To je davanje prednosti onome to je kod Allaha i spoznaja vrijednosti dunjaluka u odnosu na ahiret. Zatim slijedi spoznaja Allahove veliine u odnosu na sve ostalo. Zaista, takva spoznaja uklanja tugu od ovjeka i ostavlja u njegovom srcu takvo povjerenje koje mu osigurava dananjicu i sutranjicu, mirnom i zadovoljnom: "One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju! Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite." (Er-R'ad, 28-29)

Svakako! Blago njima, oni su sretnici zbog njihovog vrstog ubjeenja, njihove iskrenosti i njihove ustrajnosti na putu koji im je zacrtao islam.

"Blago onome ija je zarada lijepa, ija je tajnost ispravna, a javnost plemenita. Blago onome ko potedi ljude svoga zla, radi po svome znanju i dijeli najbolje od svoga imetka, a za sebe ostavlja najbolje od svoga govora." (Et Tergib ve Et Terhib)

Zaista je velikom broju ljudi, koji ive u okrilju zapadne civilizacije, uskraena smirenost.

38

Karindi kae: "Statistike su potvrdile da je uznemirenost ubica broj jedan u Americi. Za dvije godine u posljednjem ratu ubijeno je oko treine miliona naih boraca a za isto ovo vrijeme srani udar je odnio dva miliona ivota. Od onih posljednjih jedan je milion bio obolio od bolesti iji je uzrok nemir i slom ivaca. Bolest srca je glavni razlog koji je ponukao doktora K. Aleksisa da izjavi: "Zaista poslovni ljudi koji ne znaju kako da se bore sa uznemirenou, umiru dosta rano."

Rijetko se deava da Indijanci u Americi ili, recimo, Kinezi, obole od bolesti srca, jer je njihov ivot lahak i prilagodljiv. Vidimo da je broj ljekara koji umiru od infarkta, vei za dvadeset puta od broja seljaka, jer ljekari ive nemirnim i napornim ivotom, plaajui za to skupu cijenu."

I zaista uznemirenost i briga obaraju i najjae ljude, i iscrpljuju lica umorna od ivota.,

Pjesnik kae:

"Briga troi tijelo do mravosti obijeli kosu mladia i u starca ga pretvori." udio sam se seljaku, kad ga snae teka nevolja, to mu ubrzo

ponu padati zubi, pa sam nakon mnogih otkria shvatio da psihike krize imaju teke posljedice po tijelo, i da se eluani sok pretvara u otrov, pa elucu ne pomae ni najbogatija hrana, a taj otrov mrvi zube i postaju klimavi, nakon to su bili vrsti.

itali smo da je Jakubov pla za sinom, uinio da izgubi vid, te kako je tuga dostigla takav stepen kod hazreti Aie, kada su protiv nje ustali laljivci, da je rekla: "Mislila sam da mi je tuga pocijepala utrobu."

Strunjaci su otkrili da je opasnost od brige pogubna za egzistenciju naroda i njihovu produktivnost u radu. U Njemakoj je prije mnogo godina formirano udruenje ija je parola glasila: "Snaga je u radosti!" Po ljude je mnogo bolje da ivot prihvataju sa vedrinom i nadom. Njihovi pretpostavljeni, treba da ih lie oaja, pesimizma, i

39

pasivnosti jer hladna osjeanja umotavaju ljude u efine prije nego to i umru.

Nije smrtnik onaj ko umre otiavi sa dunjaluka, nego onaj ko je jo na njemu, al' je potiten, tuan bez nade.

Ne mislim da iko razuman izbjegava srdanost, ili da ijedan vjernik doputa da ga obuzme pesimizam i oaj. Ako ovjeka nadvladaju vanredne okolnosti, pa mu oduzmu mir i zadovoljstvo, u tom sluaju on mora da se prikloni veoj sili, koja e ga izbaviti iz onog to ga je snalo, jer predavanje struji potitenosti predstavlja poetak sloma volje, to e dati peat svim poslovima, muhurom nemoi i manjkavosti. Zbog toga je Muhammed a.s. pouavao ashabe da trae pomoi od Allaha, za spas od ovih mahana: Ebu Seid el Hudri kae: "Jednog dana Poslanik je uao u damiju, gdje je naao Ebu Umama, pa mu ree: "O Ebu Umama. Vidim te gdje sjedi u damiji van namaskog vremena?

Ree mu Ebu Umama: "Prate me brige i dugovi Boiji poslanie."

Ree mu Poslanik: "Hoe li da te pouim rijeima kojima e ti, kad ih izgovori, Allah otkloniti brige i oduiti tvoj dug?"

Rekao je: "Da, Boiji Poslanie!"

Poslanik mu ree: "Kad osvane i kad omrkne kai: "Boe zatiti me od brige i alosti, zatiti me od nemoi i lijenosti, zatiti me od kukaviluka i krtosti i zatiti me od tekoa, duga i zlostavljanja ljudi."12

Ebu Umama je kasnije rekao: "To sam uradio i Allah mi je otklonio moju brigu i moj dug."

Poznato je da ponavljanje odreenih rijei nije nita drugo do klju za nova psihika stanja kojima se mijenja ivot ovjeka, te nakon toga njegovi koraci postaju stabilniji, a uz to ga prati panja Stvoritelja.

12 Abu Dawud, Kitabu al-salat, br. 1330.

40

Vidjeli smo kako se Poslanik zaudio sjedenju ovjeka u damiji van namaskog vremena, pa ga je vratio na ivotnu pozornicu, opskrbljujui ga dovom kojom e zapoinjati dan, i poslove u njemu, daleko od stega psihike tjeskobe i idejne manjkavosti, a time se obezbjeuje zatita od duga i zlostavljanja.

Prenosi se od eddada ibn Evsa: "Bio je Boiji Poslanik s nama i pouavao nas da izgovaramo: "Boe moj podari mi postojanost u mom poslu, podari mi odlunu ispravnost, podari mi zahvalnost za Tvoje blagodati i da lijepo Tebi ibadet inimo, podari mi iskren jezik i zdravo srce. Utjeem se Tebi od zla koje ti zna i traim dobro koje Ti zna. Traim oprost od onoga to Ti zna, jer si Ti onaj koji zna skriveno."13

Od Ibn Omera se prenosi: "Vrlo rijetko bi Poslanik ustajao izmeu nas dok ne bi prouio ove dove svojim ashabima: "Boe! Udijeli nam toliko bojazni prema Tebi koliko e nas sprijeiti da prema Tebi pogrijeimo. Udijeli nam toliko pokornosti koliko e nas dovesti do Tvog Denneta. Udijeli nam toliko vrstog uvjerenja koliko e nam olakati nevolje ovog i budueg svijeta! Snabdij nas naim sluhom, naim vidom, naom snagom, sve dok nam ivot traje i daj nam da s tim blagodatima i snagom umremo! Ti se osveti onima koji nam nepravdu ine i pomozi nas protiv onih koji su s nama u neprijateljstvu. Nemoj nam dati nesreu u naoj vjeri! Nemoj uiniti ovaj svijet naom najveom brigom, niti vrhuncem naeg znanja i ne dopusti da s nama vlada onaj ko nee biti milostiv prema nama!"14

Zaista su ove dove sline borbenim pjesmama koje pobuuju moral boraca. One svakako nisu prizivanje besposliara, niti elje nepominih, nego su one opskrba koja proistie iz istine, svjetla i ubjeenja, uz iju pomo ljudi pobjeuju ivotne probleme i tjeskobe dana. Zatim, one predstvaljaju odreivanje znaenja za koja se moe vezati i kretati se u takvoj njihovoj atmosferi. A osnova tih znaenja je vrsta odlunost za rad i aktivnost u svjetlu imana, ispravnost i pravda, a u okrilju dostojanstva nad dunjalukim obavezama i svim njegovim tekoama. 13 Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3329. 14 Ibid 13, br. 3424.

41

Ovom metodom ovjek postaje zadovoljan kako duhovno tako i tjelesno i upotpunjuje se i vjerski i ivotno.

Neki ljudi smatraju da je dova negativan stav spram ivota; zar to nije izlaganje potreba pa ekanje odgovora!?

Ako dova dobije ovakav smisao, onda ona ne prelazi puko ponavljanje elja i iekivanje izlaza iz nepoznate sutranjice. Takva dova je, besmislena i kod Allaha nema nikakve vrijednosti.

Dova je na prvom mjestu, odreivanje pravca i ucrtavanje najveeg uzora. Zato Ibrahim a.s. kae: "Gospodaru, daj mi da redovno obavljam namaz, Ja i moje potomstvo! Gospodaru na usliaj nau dovu!"

On je ovom dovom uinio namaz metodom ivota i ovjekovom obavezom.

Gdje su u odnosu na njega oni koji u obavljanju namaza osjeaju tjeskobu ili ga obavljaju nevoljno? A Boiji robovi kada kau: "Gospodaru na! Podari nam u enama naim i djeci naoj radost i uini da se estiti na nas ugledaju." (El Furkan, 74)

Oni su ovim pozivom eljeli da u ljudskoj zajednici usade stabilnu porodicu i sretan dom.

Kao to su za sebe eljeli da budu prvi u pobonosti i u svakom dobru. I svakako je normalno da se tome doda sve to e ostvariti taj zacrtani ideal, od posla i koraka koji e dovesti do njega.

Ima i takvih sljedbenika vjere koji su nepravedni prema sutini vjerovanja u Allaha i Sudnji dan, pa smatraju da je ovakvo uvjerenje u suprotnosti sa ispravnim ivotom.

Uloga imana (vjerovanja) kod njih je da doe ugodnom ivotu i da sve njegove strane pokriju tamom i samoom. Takvi govore da je zahtjev imana da privue neugodnost, nesreu, optereenje, tekoe, kako popjedincima tako i zajednici.

Ovo je velika greka i velika nepravda vjeri. Poslanik islama, a on je najasniji koji je oboavao Allaha, nije razumio ivot na ovaj

42

nain. Islam nije naloio ovakav teret. Kako e biti tako kad Poslanik a.s. kae: "Boe, popravi mi moju vjeru koja je glavnica moja, popravi mi moj dunjaluk, jer ja na njemu ivim. Popravi mi moj budui svijet, jer njemu idem. Daj da moj ivot bude poveanje u svakom dobru, a moja smrt mir i spas od svakog zla!"15

Pa zato se bol, ponienje i uznemirenost shvataju kao zahtjevi ubjeenja, ili zato se shvataju kao naini sticanja Boijeg zadovoljstva i pored toga to ih je Poslanik islama mrzio i traio kod Allaha zatitu od njih. Od Ebu Hurejre se prenosi: "Boiji Poslanik je traio utoite kod Allaha od teke nesree, nesretnosti, runa udarca sudbine i od osvete neprijatelja!"

Neki od Poslanikovih ashaba su pali u ovu greku smatrajui da je namjerno izlaganje tekoama otkup od grijeha, pa im je Poslanik objasnio da je stvar jednostavnija i laka. Prenosi se da je Boiji Poslanik posjetio jednog muslimana, koji je ve klonuo i postao jako mrav, pa mu je rekao: "Da li si molio Allahu neto ili si to traio od Njega?"

Ovaj mu ree: "Da, molio sam rijeima: "Boe, ono ime e me kazniti na ahiretu, ubrzaj mi to na dunjaluku."

Poslanik mu je rekao: "Subhannallah! Ne moe ti to izdrati, zato nisi rekao: "Boe daj nam na dunjaluku dobro i na ahiretu dobro i sauvaj nas Dehennemske vatre."16

I kae da je molio Allaha tom dovoni i da ga je Allah izlijeio.

uo je Boiji Poslanik ovjeka kako moli: "Boe, traim od Tebe da mi podari sabur!"

Pa mu je rekao: "Molio si Allaha da ti da belaj, pa Ga moli da ti da sreu!"17

Kae Ibn Abdullah: "Da budem sretan, pa da zahvaljujem drae mi je nego da budem stavljen na iskuenje i da saburim, jer su pozicije 15 Muslim; Kitabu al-zikr wa du'a wa al-tawba wa al-istiqfar, br. 4897. 16 Ibid; l5,br. 4853. 17 Tirmizi; Kitabu al-da'vvat, br. 3450.

43

sree i dobra blie spasu, zato biram zahvalu nad strpljenjem jer je strpljenje stanje onih koji su na iskuenju."

Doktor Zekki Mubarek kae: "Ibn Abdullah smatra da je srea i dobro dio spasa, to jeste, spas dua, jer belaj izlae duu uzrujanosti i uznemirenosti, a izlaganje due iskuenju ne daje sigurnost u dobar zavretak. A to se tie sree, ona uva ravnoteu due i ini ovjeka sposobnim za dobro djelo.

Isitna je da se ovjek prkosno odupire kada izraava dobrodolicu nevoljama, jer je on zarobljenik nervnog sistema u veini sluajeva. A bolje mu je da moli od Allaha sreu i da izbjegava izlaganje iskuenjima, jer nekada nee biti spreman da se suprostavi tekoama, koje eli i shvatie nakon pada u provaliju nezgoda, da vrsta odlunost ponekad oslabi ili iznevjeri.

Ako dublje razmisli vidjee da blagodati i blagostanja jaaju duhovnu vezu izmeu ovjeka i njegovog Gospodara, a razlika je velika izmeu dva stanja; stanja smirenosti i stanja oekivanja nagrade kroz iskuenja. ovjek prvog stanja gleda na svog Gospodara pogledom dunika, a to je pogled skruenosti i milosti, a ovjek drugog stanja lahko moe biti izloen time da se uzoholi u onome u emu treba da pokae svoju strpljivost, jer je oholost jedna od najveih mahana due."

Ovaj govor je ispravan.

Mi volimo da budemo robovi dobroinstva, a ne robovi ispita.

Ali, da li dani donose ono to mi volimo?

Puno li je vjetrova koji udaraju u nas i pune nae horizonte stranim brigama, i koliko toga ovjek doivi to ne podnosi, a uskraeno mu je ono emu tei!

Ovdje dolazi do izraaja uloga sabura koji progoni uznemirenost, kao i uloga zadovoljstva koja odgoni gnjev.

O ovom doktor Zekki kae: "Od vrlina due je i to, da se preda Allahu. To je vrlina koja odagnava razne sklonosti koja stvara razmiljanje o ostvarenom udjelu u dunjalukoj srei." Jasno je da ova pozicija trai veliku vjebu, jer zadovoljstvo ne biva osim nakon

44

ienja srca od unutranjih nagona. To je zasigurno, jedan od razloga smirenosti, a smirenost je najvei plijen u moralnom ivotu. Poneko kae da apsolutno zadovoljstvo uzrokuje ravnodunost i podstie duu na prihvatanje neaktivnosti."

Mi odgovoramo da nema kontradiktornosti izmeu zadovoljstva sa postojeim i elje za upotpunjavanjem due i njenog snadbjevanja onim to trai od dunjaluke, umne i duhovne hrane.

Kae Boiji Poslanik: "Budi zadovoljan s onim to ti je Allah udjelio bie najbogatiji ovjek."18

Ne dozvoli da zadovoljstvo bude tvoj izgovor za nemar i besposlicu, ve budi zadovoljan s tvojim danom i mnogo se nadaj onome to e te sutra razveseliti.

18 Ahmed; Kitab ba'ki musned al-mukessirin, br. 7748.

45

KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI

Niemu kao istini nije uinjena nepravda, a da su to ljudi dopustili, skrtenih ruku, bez protivljenja. Vrlo je malo onih koji je poznaju, a jo manje onih koji je cijene i ive po njoj. Zaista su pretpostvake i iluzije ono to vlada svijetom. Ako pokua nai istinu, kroz vei dio onoga to vidi i uje, smorie te to traenje. Na hiljade je asopisa i radio stranica koje preplavljuju svijet ujutro i naveer, a ako bolje osmotri ili pogleda u ono to piu i to govore, nee nai nita osim lai u kojima je smjeteno malo istine. Istina je poput zvijezde, koja skoro da se ugasi u nonoj tami.

Koliko je vjera na polju akaida, nastalo na lanom govoru i praznovjerju.

Koliko je udnji, u oblasti politike, pravdu uinilo nepravdom i snage koja je dobro pretvorila u zlo.

Zato Allah d.. svome Poslaniku i svakom iskrenom kae: "Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na zemlji oni bi te od Allahovog puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore." (El-En'am, 116)

I kae: "Pa ako oni posvjedoe ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za eljama onih koji nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju." (El-En'am, 150)

I kae: "Veina njih slijedi samo pretpostvake; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini, Allah uistinu dobro zna ono to oni rade!" (Junus, 36)

Najbolje za ovjeka je, u svijetu u kojem je istina zapostavljena na ovaj nain, da se zalae da je otkrije i da je prihvati i da se na nju vraa kad god ga neke struje udalje od nje. Moda je ovo tajna toga da Allah trai od svakog vjernika da ga moli za uputu i obavezuje ga da ustraje u tome.

46

U svakom obaveznom i dobrovoljnom namazu stoji ovjek pred svojim Gospodarom i govori: "Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne naput onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali." (El-Fatiha, 6-7)

A ta je to "pravi put"?

To nisu tranice postavljene po nekoj zemlji, niti most napravljen ondje ili ovdje, to je sistem ivljenja kojeg uspostavlja ovjek za sebe kroz ivotne probleme i linija kojom se trai ispravnost kroz brojna miljenja.

Ovakvo traenje pravog puta zahtjeva trud i napor, te molbu za Boijom podrkom, jer Boiji Poslanik je, kada bi ga obuzela neka stvar, pribjegavao namazu i dodavao svojoj odlunosti i snazi Boiju mo i snagu.

Ponekad ovjek luta po ovoj Zemlji zbunjeno, a nekada loe procijeni situaciju u kojoj se nalazi. Pod pojmom loe procjene stvari, misli se kad ovjek prelazi iz zablude u jo veu zabludu i ne zna se ponaati pred obavezama koje stoje pred njim i pred krizama s kojima se suoava.

Uzvieni Allah je zabranio ovjeku da slijedi pretpostavke rijeima: "Ne povodi se za onim to ne zna; i sluh, i vid, i razum, za sve e se to zaista odgovarati." (El-Isra', 36)

Pa neka ovjek koristi svoj razum i svoja ula u spoznaji onoga to ga okruuje i neka sebi zacrta put kojim e ii daleko od pretpostavki i izmiljotina.

Kae Karindi: "Ostalo je da nauimo tri koraka koja se moraju poduzeti da bi se rijeio neki problem, a ta tri koraka su:

1. izvuci injenice,

2. razmotri te injenice,

3. vrsto zauzmi stav, a potom radi po njemu.

47

I kae: "Ako elimo da rijeimo nae probleme koji pretvaraju nae dane i nae noi u neizdrivi pakao, onda moramo poduzeti ova tri navedena koraka!"

Da, zaista u tome nema izbora. A prvi korak namee nam promatranje svega oko nas da bi sakupili jasne injenice, da bi temeljili nae ponaanje na njihovim osnovama. Skupljanje ovih injenica je obaveza, iako je to teko za ovjeka.

A zato je to ovjeku teko?

Zato to ga ljubav prema neemu ini slijepim ili gluhim, a isto tako i mrnja. Stoga se kae:

Oko zadovoljstva mahani svakoj je veo, a oko mrnje i vrlinu mahanom vidi. Kao to ljubav i mrnja, tako i druga psihika stanja utjeu na

ovjekovo razmiljanje i ine ga da daje svom ivotu boju njegovih linih osjeanja i ne moe da ih vidi u njihovom pravom obliku.

Ponekad ovjek odluta od realnosti zbog slijeenja nekog obiaja ili nekog ranije formiranog miljenja, koje nema nikakve osnove. Ako ovjek odluta od realnosti, pa kako onda da uspije ispravno rijeiti ivotne probleme sa kojima se suoava!?

Zaista su brojni ljudi, u neznanju iako to oni ne primjeuju. Zbog te injenice vidim brojne ajete kako zavravaju rijeima: "Eto tako vam Allah objanjava propise da biste razmislili." (El-Bekare, 219)

"Zato ne razmislite?" (Junus, 3)

"Eto tako vam Allah propise svoje jasnim ini da bi ste vi rasuivali!" (El-Bekare, 242)

Karindi kao da pojanjava ove ajete kada govori: "Zaista, mi vrlo malo vodimo rauna o injenicama, pa ako se i dogodi da neko od nas pokua iskristalisati injenice, zaista, on prihvati od njih samo ono to odgovara njegovom razmiljanju i ne obraa panju na ono to se sa

48

njegovim miljenjem sukobljava, tj. on traga samo za injenicama kojima potvruje svoje djelovanje ili miljenje."

Endrih Morov kae: "Sve ono to se slae sa naim tenjama, linim eljama je logino u naim oima. A sve ono to je suprotno naim eljama raspaljuje u nama srdbu. Pa zato je onda zauujue da nam je teko stii do rjeenja nekog problema? A to bi bilo kao da neko pokua rijeiti jednostavan zadatak sa pretpostavkom da su dva i dva - pet. A ta je lijek tome? Lijek je u tome da razdvojimo naa osjeanja i naa razmiljanja i da iskristaliemo injenice posmatrajui ih neutralno... "

Naredni korak u sakupljanju injenica, je pokazati potpunu smirenost u susretu sa njima, zato to strah od dogaaja nevodi ka njihovom rijeenju nego vodi potpunom utapanju u njih.

ivot velikog broja prvaka i heroja je pun tekih momenata iz kojih nisu izlazili, osim uz ograniavanje straha i preputanja razumu.

Kada je skoro dolo do sukoba izmeu muslimana i murika u haremu Mekke i kada su sve vrste provokacija Poslanika i ashaba dosegle svoj vrhunac, Boiji Poslanik je tugu, koju je osjetio, priguio i naredio svojim drugovima da odbace od sebe brige, te da prihvate ugovor kojim e se sprijeiti prolijevanje krvi i proiriti sigurnost. Povodom tog dogaaja objavljen je i ajet: "Kada su nevjernici - srca svoja punili arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici a oni i jesu najprei i najdostojniji za to, a Allah sve zna." (El-Feth, 26)

Rije "smirenost" je spomenuta na mnogo mjesta i ona gdje god se nala, ukazuje na ono to iman uvruje u duama od smirenosti, ija je osnova bliskost sa Allahom, prihvatanje Njegovih odredbi i manifestovanje i ispoljavanje Njegove pomoi u svim tekim uvjetima.

Ponekad se ovjek nae pred dugim nizom mogunosti izlaska iz nastalih potekoa i kada ih sve razmotri, uvidi da je i najbolja od njih gorka. Nekad se okrene oko sebe, pa ne nae nikoga iskrenog ili do krajnosti odanog. Ovakva razmiljanja se gomilaju kada oslabi vjera u

49

Boga i sigurnost u sebe. A to se lie vjernika, on bira mogunost koja je najblia smirenosti i iskrenosti, a potom ne razmilja o onome to e se kasnije desiti: "Reci: "Dogodie se samo ono to nam Allah odredi, On je Gospodar na i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju." (Et-Tevbe, 51)

Zaista ovjek biva iskuan ovim iluzijama vie nego je iskuan injenicama i biva poraen prije nego ga poraze dogaaji ivota.

"Onima kojima su ljudi rekli: "Svijet se skupio radi vas, pa ga se bojte!" To im je povealo vjeru i rekli su: "Dovoljan je nama Allah i divan li je On zatitnik!" Oni su se vratili (s Bedra) s blagodatima od Allaha i obiljem, nikakvo ih zlo nije srelo i postigli su da Allah bude s njima zadovoljan. Allah je najvei dobroinitelj. (Ali Imran, 173-174)

Na ovo ukazuje i stih El Mutenebijja:

Strah je ono od ega se mladi plai, a sigurnost je ono to njemu djeluje bezbjedno!

Pa, ako ovjek spozna injenice, koje su s njim povezane, sakupi ih bez uenja i divljenja, ostaje pred njim jo jedan korak, a to je da postupi razborito i odluno i da ispotuje odluke do kojih je doao. Poznajem mnoge ljude kojima nedostaje ispravno miljenje, iako posjeduju otroumnost kojom mogu otkriti ono to izaziva strah. Oni nemaju koristi od svoje razboritosti, jer su neodluni, pa ostaju na svom mjestu ogranieni osjeanjima zbunjenosti i straha. Ova osobina je pokuena kod onih koji su razumom obdareni.

Ako ima svoje miljenje, budi odluan, jer neispravnost miljenja u tvojoj je neodlunosti.

Da, zaista, nakon to se stvari objelodane, ne ostaje mjesta niemu osim brzom djelovanju, shodno tom formiranom miljenju.

50

Kae Uzvieni Allah: "I dogovaraj se sa njima, a kad se odlui onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Alu Imran, 159)

Zaista period dogovaranja, po nekom pitanju, ne smije dugo da potraje, nego je to samo jedna etapa koja prethodi obaveznom djelovanju. A kada pone sa djelovanjem, onda koraaj smjelo ka njegovom svretku i porazi uzroke zastajanja i straha. Oslonimo se na Allaha i ostanimo na tome sve dok u potpunosti ne zavrimo taj posao.

Kae Karindi: "Pitao sam Filipsa Vajta, poznatog biznismena, kako je izvravao svoje odluke pa je odgovorio: "Naao sam da konstantno razmiljanje o nekom problemu, kada pree odreenu granicu, izaziva uznemirenost i prouzrokuje nestabilnost, i zaista ponekad konstantno razmiljanje donosi tetu koju treba izbjei, zato kada donese odluku, budi odluan u njenoj sprovedbi bez okretanja unazad."

Kae Vilijam Dejms: "Kada donese neku odluku i pone sa njenim provoenjem, stavi pred svoje oi samo stizanje do rezultata, i nemoj da misli na neto drugo, nemoj biti neodluan i nemoj stvarati sebi sumnje i iluzije i nemoj da se okree unazad, nego odluan budi u njenom provoenju."

A istina je da se velika ovjenost ne poznaje i ne prepoznaje osim na polju smjelosti i hrabrosti i da slava, uspjeh i stvaralatvo ostaju samo slatki snovi u duama ljudi, ukoliko ih ljudi svojom aktivnou ne pretvore u stvarnost.

Pa kao to je neodlunost povreda mukosti, ona je isto tako obezvreivanje imana, i u tom kontekstu vidimo Poslanika a.s. kako prezire odgaanje borbe nakon to su njegovi ashabi krenuli prema njoj. Njegovo miljenje kada su murici doli na brdo Uhud bilo je da ih pusti da uu u grad, a potom da otponu s njima borbu. Veina mladia smatrali su da treba izai pa se boriti van grada, svojim arom i brojnou pridobili su ljude za svoje miljenje, pa je i sam Poslanik pristao na ovo (borbu s neprijateljem van grada). Osjetili su ti mladii da su moda primorali Poslanika na neto to nije mislio, pa su

51

predloili da se borba ipak vodi u gradu, ali Poslanik nije prihvatio ovo odstupanje od prvobitne odluke, i tako je izbjegao neodlunost rijeima: "Ne prilii Poslaniku, kad ve uzme oruje da ga odloi prije nego stupi u borbu!"

Zato svoje ivotne odluke, donosimo mudro zacrtavajui sebi jasan put u budunost, a zatim naprijed kroimo bez zaustavljanja na preprekama i bez obaziranja na prigovore veine ostalih. I budimo ubjeeni da Allah d.. voli kod nas ovakvo ponaanje, jer on mrzi kukavice i pomae one koji se na Njega oslanjaju.

52

ZNANJE JE PLOD RADA

U ranoj mladosti uili su nas da definicija znanja ('ilm) oznaava: potpuno shvatanje, pravila i intuiciju. Pod potpunim shvatanjem podrazumijevaju jasnu predodbu o stvarima.

Pod pravilima se podrazumijeva skup principa, zakona i termina, koje su postavili eksperti razliitih naunih disciplina. Pod intuicijom podrazumijevaju steeno iskustvo kroz ovjekovo bavljenje odreenim znanostima, te kroz ono to je praktikovao od metoda u svojoj disciplini ili u drugim disciplinama.

To iskustvo se formira od mnotva saznanja i pripravljanja pravila: ono je plod onoga predhodnoga, nakon to dostigne svoju upotpunjenost.

I oni koji posjeduju te sjajne nadarenosti u oblastima iroke naobrazbe su orginalni znanstvenici i na njih se poziva u ocjeni ispravnosti shvatanja i mudrosti, obrazovanja i interpretacije.

Prepustimo nauno teoretisanje oblasti morala i ophoenja, imana i djela i kaimo: vjera je potpuni program za uzdizanje i dotjerivanje, ali korist od nje nee biti u praznim razmjenjivanjima informacija, izmeu jezika i uiju, niti u pukom pamenju njenih propisa, niti u formalnom obavljanju odreenih ibadeta.

Ovakvo poimanje je malo korisno, pa ak i bez ikakve koristi. U predaji stoji: Znanje ine dva znanja: znanje u srcu, i to je korisno znanje, i znanje na jeziku a to je Boiji dokaz protiv ovjeka.

Bernard o je rekao: "Kada ovjeku diktira neto, on to uistinu nikad nee nauiti". On smatra da ovaj vid pouavanja nee formirati od uenika nita znaajno. Karindi obrazlae ovaj zakljuak rijeima: "Uenje je afirmativan, a ne pasivan in. Mi uimo dok radimo, pa ako eli da se okoristi ponuenim savjetima u sadrajima ove knjige - ili bilo koje druge - probaj ih ili radi po njima i primjeni ih u svakoj ukazanoj prilici.

53

A ako to ne uradi sigurno e brzo zaboraviti ono to ti je sugerisano. I svaka spoznaja kojom se mi koristimo jeste jedina koja se urezuje u nae umove.

I ovo je tano, od jednog tabiina se biljei ovo: "U pamenju Poslanikovih hadisa traili smo pomoi u radu po njima (njihovoj praktinoj primjeni)".

Rad oivljava srca aktivnom i budnom spoznajom.

Znanje koje poiva na radu jeste empirijsko znanje kojim ovjek osvjetljava put i pomou njega poznaje svoje pozicije u razliitim oblastima ivota.

O ovome Uzvieni kae: "O pravovjerni, bojte se Boga i vjerujte Njegovog Poslanika! On e vam dati dvostruku nagradu od svoje milosti, dae vam svjetlo uz pomo koga e te ii i oprostit e vam. Allah je onaj koji prata i milostiv je." (El-Hadid, 28)

Zahtjev vjerovanja u Poslanika, iza bogobojaznosti, jeste slijeenje njegovog ivota, jer je on praktini ivi primjer onoga to je u Plemenitoj Knjizi od uputa i savjeta. Vjernik koji je ustrajao u uvanju od sramotnih i runih djela i u izvravanju naredbi, ovom predanou stie otroumnost i precizno ulo kojim razlikuje loe od lijepoga.

Rijetko se deava da se neke stvari pomute u njegovoj (otroumnosti), inteligenciji, pa makar i ne bilo odreenog teksta o njima: "O pravovjerni ako se budete bojali Boga, On e vam dati mo rasuivanja (izmeu dobra i zla, izmeu istine i ne istine), odstranit e od vas Vae grijehe." (El-Enfal, 29)

"O pravovjerni, bojte se Boga i govorite istinitu rije da bi vam popravio Vae poslove." (El-Ahzab, 70-71)

Zaista teoretski podaci koje djelo nije pretoilo iz kruga intelekta u stvarni ivot, lie hrani koja nije preraena i pretvorena u akciju, energiju i osjeaj.

Svi ti podaci poinju zbrkano i nezrelo, ma kako vjeto ih predoili.

54

I zbog toga vidimo vojnike i pitomce gdje sluaju programirane asove, a onda prolaze fazu vjebi (manevri) koje predstavljaju jednu stranu svakodnevnog ivota.

I pored toga iskustvo ovih i nauena ratna vjetina u njima je ispod nivoa onih koji su uestvovali u bitkama i okusili strahote ratovanja.

Slino tome je i uenje namaza: stvar poinje lekcijama koje se nude ueniku. Zatim uenik pokuava da samostalno obavi propisane namaze, onako kako ih je nauio. A to se tie toga da on kroz svoj namaz naui skruenost, iskrenost i izdizanje, to je ono to dolazi nakon pribliavanja klanjaa svome Gospodaru i nakon njegovog potpunog zadovoljavanja svih pravila forme i sutine namaza.

Znanje proisteklo iz rada jeste rezime duge vjebe i iskustva.

U oblasti odgoja i preporoda neophodno je da saznanja uznapreduju do linog i drutvenog upotpunjenja, i ni od koga se ne prihvata da stane kod granica govora, ma koliko bio rijeit, niti kod granica objanjenja, ma koliko to vjeto radio.

Kada ti se naredi dobro prvo ga uradi, a kada ti se zabrani zlo preduhitri ga udaljavanjem od njega, zatim se potrudi da se tvoja naredba i zabrana pretvori u ive injenice u drutvu, tako da uklanjanje zla i pomaganje dobra budu jasni ciljevi koji se ele ostvariti svim sredstvima i u to kraem vremenu.

enja za kemalijetom (savrenstvo) vrlo esto zavrava samo lijepim govorom o njemu, a ponekad se njegovi zaljubljenici zadovolje navoenjem sitnih detalja o pitanjima i problemima vezanim za njega.

A zatim se itava stvar zatvori bez ikakvog konkretnijeg rezultata. Kao to slatke elje umiru u duama ljenina.

Uzvieni Allah mrzi ovaj manjkavi vid ponaanja, zato to je on blii paroli i zbog toga to sljedbenici ovakvog ponaanja prave propuste, iako su upueniji od drugih o izvorima upute: "O vjernici, zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Allahu da govorite ono to ne inite." (Es-Saff, 2-3)

55

Zastajanje, sa eljenim preporodom, kod granice dugog govora i odlunih prijedloga otvara vrata dugoj raspravi i beskorisnoj diskusiji u kojoj se troi i trud i vrijeme.

I kada bi se svaki ovjek, koji gaji ljubav prema dobru, uzdigao sa svojom emocionalnou na takav stepen, gdje se pretae dobro iz okvira teoretisanja u djelo koje e ugledati svijetlo dana skratili bi - kako ree Karindi - polovinu naih tegoba i rijeili bi i najkomplikovanije nae probleme... Posluaj priu koja se prenosi od Lion iemen, biznismena, kad kae: "Postavio sam pravilo koje zahtjeva od svakog mog pomonika, kada eli da mi iznese neki od problema, da mi prvo ponudi podsjetnik koji sadrava odgovor na ova etiri pitanja:

1. ta je problem?

U dosadanjem radu smo navikli da troimo sat ili dva sata u otroj raspravi a da ne znamo ta je konkretni problem, kao to smo navikli da problem obavijemo sa nejasnoama i dvosmislenostima bez nastojanja, bilo koga od nas, da jasno izloi temu problema.

2. ta je izvor problema?

Ako svoje sjeanje vratim unazad, uplai me koliko smo sati potroili bez pokuaja da zastanemo na uzrocima koji su proizveli problem.

3. Koja su mogua rjeenja za taj problem?

Do sada bi svaki od nas predlagao rjeenje o kome bi njegov kolega raspravljao, onda bi se probudile razliite ideje koje bi nam usporile donoenje rjeenja, i na kraju samog okupljanja niko se ne bi sjetio da zabiljei predloena rjeenja za vrijeme diskusije.

4. Koje je najbolje rjeenje?

Naa stalna praksa je bila kada uemo u salu za sastanke, sa mojim pomonicima, koje bi uznemirenost primoravala na kruenje oko problema, ne dajui im da dou do pravog rjeenja. Rezultat ovakvog rada bio je, da se znatno smanjilo pribjegavanje mojih saradnika tome da svoje probleme izlau meni... Zato?

56

Jer, da bi oni odgovorili na ova etiri pitanja, morali su imati sve injenice vezane za taj problem; pa ako imaju sve injenice na raspolaganju time rijee tri etvrtine problema. A ostatak dijela problema nije imao potrebe za mojom pomoi: a ako bi okolnosti i traile moje uee, naa rasprava ne bi trajala vie od jedne treine vremena koje je prije bilo potrebno, jer je sada rasprava tekla zacrtanim tokom. Zahvaljujui ovom planu, mi danas troimo vrlo malo vremena u zabrinutosti i raspravi o grekama, a puno vremena tr