MALI KONCIL − BROJ 4, PROSINAC 2012.

UZ BLAGDANTAJNE GOSPE GVADALUPSKE

Vjera je ljubav prema Bogu.

(Filip Raguž, učenik)

Vjerujem u Isusa zato što je dobar i izliječio je puno ljudi.

(Mia Nikolić, učenica)

Možda ste već čuli za Gospu iz Guadalupea, koju u Meksiku štuju još od 16. stoljeća. Početci štovanja vezuju se uz njezino

ukazanje aztečkom urođeniku Juanu Diegu (Ivanu Didaku), na brdu Tepeyacu, nedaleko meksičkog glavnog grada. Dolaskom Španjolaca na te prostore i on je prihvatio kršćanstvo. Bio je vrlo pobožan te je svakodnevno pješačio 19 km do crkve, kako bi mogao biti na misi. Na jednome takvom “pješačenju”, 9. prosinca 1531., ukazala mu se Marija! Povjerila mu je zadaću da ode u glavni grad i prenese njenu želju da se na mjestu ukazanja sagradi crkva. Za tako nešto je, ipak, trebao još neki Božji znak te je Gospa pri idućem ukazanju poslala Diega da u svoj plašt

(zvan tilma) usred prosinca nabere ruža i odnese ih biskupu. Kad ih je donio i pred biskupom istresao iz plašta, obojica su zi-nula od čuda: na plaštu je ostao Gospin lik! Ubrzo nakon toga izgrađen je hram, a milijuni Indijanaca prihvatili su kršćansku vjeru.

Ono što i danas izaziva čuđenje je upra-vo slika s plašta: iako izrađena na tanaš-nom vlaknu agave (koje u normalnim uvjetima propada nakon 40-ak godina), ta slika već punu 481 godinu prkosi svim fizikalnim i kemijskim zakonima, dodirima ruku hodočasnika, svjetlu, dimu svijeća, čak i dušičnoj kiselini slučajno prolivenoj po njoj i eksploziji bombe u blizini. I što se tiče slikarske tehnike, mnogo je nepozna-nica: nema tragova nanošenja boja, one

kao da “lebde” na tkanini, a njihov je sastav nepoznat. Znanstvenici su utvrdili da je temperatura slike jednaka temperaturi ljudskog tijela, da Gospine zjenice na slici reagiraju na svjetlost i još mnogo drugih detalja koji se ne mogu objasniti. Stoga su je već u davnim vremenima nazivali

“slikom koju nije napravila ljudska ruka”. Originalna slika - Tilma sv. Die-ga - danas je zaštićena neprobojnim staklom i visi iznad oltara u bazilici svete Marije Gvadalupske u Ciudad de Méxicu, najvećemu marijanskom svetištu na svijetu. Juan Diego proglašen je svetim 2002. godine, a spo-mendan Gospe Gvadalupske slavi se 12. prosinca. (S. Ta.)

Mnogi se pitaju: “Kako to da je tako miroljubiv čovjek poput Isusa osuđen na smrt na križu?” Kad bismo mi bili poslani od Oca, poput Isusa, objaviti ljudima istinu, kako bismo se držali u trenutcima opasnim po život?

Bismo li opraštali grijehe - što je sabla-žnjavalo religioznu elitu tadašnjeg vre-

mena? Bismo li izbjegavali liječenje subotom - što se smatralo protuzakonitim? Bismo li sebe proglasili Sinom Božjim - u trenutku kad je to značilo smrtnu osudu?

Da, dragi makovci, i mi smo se za to rodili i došli na svijet da svjedočimo za istinu! To što je Isus rekao Pilatu, to što je hrabro prihvatio mučeništvo iz ljubavi prema Bogu i ljudima, i svima nama je primjer.

ZAŠTO PATNJA?Zašto je Isus “uzeo”, prihvatio patnju kao sred-stvo spasenja? Čovjek je stvoren za radost i ži-vot je primio kao dar. No svojom neposlušno-šću Bogu upao je u klopku Zloga i snašla ga je patnja. Izgubio je sličnost s Bogom, njegovu blizinu i prijateljstvo…

…MUČEN POD PON

Vjerujem jer mi vjera daje snagu čak i onda kad mi se čini da se cijeli svijet srušio na mene.

(Iva Z., studentica)

VJERO-PLOV

20

VJERUJEM ...

PROSINAC_2012_03_31.indd 20PROSINAC_2012_03_31.indd 20 23.11.2012 14:41:2523.11.2012 14:41:25

MALI KONCIL − BROJ 4, PROSINAC 2012.

Vjera je nešto najbogatije u srcu.

(Monika Barna, učenica)

Za mene vjerovati u Boga znači biti najsretniji čovjek na svijetu.

(Ana Bardić, učenica)

Vjera je najplemenitija stvar koju čovjek može dati Bogu da mu zahvali za život i sve stvoreno. Vjera je život.

(Marija Ivančević, učenica)

ONCIJEM PILATOM…A tada je Isus prihvatio na sebe ka-

znu i patnju za grijehe koju je čovjek zaslužio! S onim što je čovjeka “ugri-zlo” i pobijedilo, s tim “oružjem” - s mukom i patnjom - Isus je oslobodio čovjeka, pobijedivši Zloga. Sjetimo se kako je pronađen protuotrov u borbi spašavanja od zmijskog ugriza; uzimajući baš taj otrov, uz još neke potrebne korake, napravljen je lijek protiv njegova smrtonosnog djelova-nja! Zato je sv. Augustin i rekao: “Mi kršćani ne tonemo u olujama samo zato što nas nosi drvo križa.”

PRAVI KRALJ I PRAVI “RATNIK”Isus je došao vladati, ali ne ljudski, nego božanski, a to znači s ljubav-lju. I zato je on pravi kralj, koji služi, koji ljubi. Isus je i pravi “ratnik”, koji sve čini da bi drugoga spasio. Istin-ski ratnik uvijek se bori za život. Ne bori se protiv nekoga, već za ljude, kako bismo mogli živjeti u miru.

Dao nam je tako uzor - u ljubavi i

u borbi za druge. Obrazac kako bi se vjerni-ci morali nastojati ponašati u svojim život-nim sredinama, u obitelji, školi, društvu… U svojim teškoćama i mukama.

BORBA ZA DOBRO!Pravi “ratnik” u razredu je onaj učenik koji stvara mir, koji se stalno ne tuži (i tužaka) na one “zle”, već se zauzima i bori za dobro. On radošću i vedrinom “osvaja” svoje protivnike. Pravi ratnik ne bori se samo tjelesnom sna-

gom, već i svojom inteligencijom. Nje-govo ponašanje izaziva divljenje i u ne-prijatelja. Slobodan je od mržnje, jer mu je cilj dobrota, pravda i ljubav.

Što mislite, dragi makovci, kakve uče-nike trebaju naše škole, i kakve mlade ljude treba naš narod i cijeli svijet? Zar ne prave ratnike, koji će spretno uzmak nuti pred zlom i uvijek se znati okrenuti k dobru. Takve borce svi žele i svi im se raduju (kao mi našim oslo-bođenim generalima).

Isusov ratnik je u sebi i pravi kralj. On zna da je svaki krštenik pomazan za kralja i da u sebi nosi božansko dosto-janstvo. Neka to, dragi mladi prijatelji, bude očito, napose u ovoj Godini vjere, u svemu što mislite, govorite i činite!

Priređuje vjeroučiteljica Ivanka

Mnogi su makovci muku, ali i njene plodove, prepoznali u suvremenim hrvatskim zbivanjima…• Hrvatski narod je proživio mnogo

toga. Čak to možemo usporediti s patnjama Isusa Krista… Nakon pravedne presude kao da smo uskrsnuli. Zahvalan sam Kristu jer znam da bez vjere u njega ne bismo pobijedili. (Domagoj Pećar, 7. r., Osijek)

• Generali, bili ste jaki i kad ste bili slabi i nikada ni u čemu niste posustali. (Ivan Soldo, Imotski)

• Predosjećaj bola, a onda…. vrisak, pljesak, u srcu raskoš! Oživjela je naša Hrvatska u isti čas kad su oslobođeni. Dobila je nov život, svi smo ga spremni živjeti. (Petra Baketić, 7. r., Imotski)

• Konačno sloboda! Isuse, predivno je što je rat KONAČNO završen. Beskrajno sam ti zahvalna na svemu što si činio za nas tijekom rata i sve ove godine do slobode… Ne mogu ti opisati riječima koliko te volim i vjerujem u tebe. (Dorotea Bošnjak, 7. r., Osijek)

MAKOVCI PREPOZNAJU PLODOVE MUKE…

21

VJERUJEM ...

ć l

“Kada radosno nosiš svoj križ, on će nositi tebe.” (Toma Kempenac)

“Nisu ga vrazi razapeli, nego ti, jer

si ga ti zajedno s njima razapeo i

razapinješ kad god uživaš u opači-

nama i grijesima.” (Sv. Franjo Saleški)

PROSINAC_2012_03_31.indd 21PROSINAC_2012_03_31.indd 21 23.11.2012 14:41:4823.11.2012 14:41:48