sura 17 bani israil - ahmadija.ba · kad je Èasni poslanik s.a.v.s., napustio meku, izgledao je...

451

Bani Bani Bani Bani Bani IIIII srailsrailsrailsrailsrail(Objavljena prije Hid`re)

Datum objave i sadràj

Ova sura je poznata kao Bani Isra’il, zato što se bavi nekim va`nim dogaðajimau historiji Israelaca i sa iskustvom kroz koje su oni morali proæi. Ona takoðernosi titulu ’Isra,’ zato što poèinje velikom vizijom Èasnog Poslanika s.a.v.s., onjegovom duhovnom noænom putovanju za Jerusalem, što tvori jedan odnajizvanrednijih predmeta ove sure. Prema Ibn-Mas’udu, jednom od najranijihdrugova Èasnog Poslanika s.a.v.s., objava ove sure bila je dovršena izmeðu èetvrtei jedanaeste godine poslanstva. Kršæanski pisci mu doznaèavaju period izmeðušeste i dvanaeste godine. Pred kraj prethodne sure muslimani su upozoreni daæe se uskoro sresti sa tako oštrim suprotstavljanjem od ’naroda knjige’ kakvo suveæ doìvjeli od mekanskih idolopoklonika, ali da oni treba da to podnesu sastrpljenjem i odva`nošæu dok im Bog ne dadne pobjedu nad njihovimprotivnicima. U ovoj suri njihova pa`nja je skrenuta na èinjenicu da æe ovosuprotstavljanje poèeti u Medini i završit æe se potpunim porazom i propašæu’naroda knjige’; njihova sveta mjesta æe pasti u ruke muslimana.

O sadràju

U ovoj suri je reèeno o duhovnoj evoluciji Muhammeda s.a.v.s., što je bilatema spomenuta u prethodnoj suri. Time je Bog pokazao Muhammedu s.a.v.s.da se poslanstvo svih poslanika završilo u Jerusalemu, ali da njegovo putovanjenije završeno tamo, nego se nastavlja još veæim visinama. Takoðer je reèeno oposlanstvu Musaa a.s. da je on takoðer stigao na visinu, ali evolucija Muhammedas.a.v.s. bila je vrlo visoko.

Ova sura takoðer govori o Jevrejima, koji su bili istjerani iz Palestine zbognjihovih prekršaja, i protiv njih su bili poslani vrlo okrutni robovi, koji su ušli unjihove ulice i njihov grad i potpuno ga uništili. Ali Bog æe se opet smilovati idat æe im još jednu priliku da opet osvoje Palestinu, kao što se veæ dešava u ovodoba. Ali reèeno je da, ako se oni ne pokaju i ne budu postupali s milošæuprema Boìjim robovima, da æe ih onda Bog istjerati iz Palestine, a ne muslimaniratovanjem. I da æe umjesto njih Bog dati vlast Svojim dobrim robovima, da onitamo vladaju. Iz ovoga je jasno da muslimani ne mogu vladati Palestinom dokne ispune zavjet da budu dobri Boìji robovi.

Onda je reèeno o ovim zlima koja su na poèetku bila meðu Jevrejima zbognjihovih tvrdih srca, rasipništva, bluda i ubistava, zatim uzimanja imetka siroèadi,zbog neispunjavanja njihovih obeæanja i zbog oholosti. Muslimanima je reèenoda ne smiju raditi ova zla i u ovoj suri im je reèeno: “Kad ti uèiš Kur’an, oni nemogu da razumiju, i kad ti govoriš o jedinstvu Boìjem, oni okreæu leða i odlaze,i nisu zainteresovani za Boìje jedinstvo. Zato što je u njihova srca potpuno

Sura 17

452

ušao ateizam i oni ne vjeruju u Sudnji dan. Onaj narod koji ne vjeruje u Sudnjidan i ne vjeruje u odgovornost, meðu njima se jako poveæa kriminal i grehotebez granica. Onda je reèeno o viziji koju je Muhammed s.a.v.s., vidio i u kojojmu je Bog pokazao Palestinu, poslije èega je njegovo putovanje još bilo voðenou visine.

Zatim je reèeno o prokletom drvetu što se odnosi na Jevreje. U zadnjemajetu sure Al-Fatiha takoðer je reèeno o njima. Oni su uvijek bili pod srd`bomBoìjom i srd`bom ljudi. Primjer ljudi koji su uvijek pod srd`bom i hoæe uvijekda se svete jeste kao vatra koja potpuno uništi rastinje i napredak. A primjerljudi koji su iskrene i ponizne Boìje sluge jeste kao zemlja. Svaka vrsta rastinjabiva od njih. To znaèi da æe Jevreji uvijek nastavljati da uništavaju trudMuhammeda s.a.v.s. i mislit æe: “Kako mogu oni koji rastu iz zemlje da stojeprotiv nas?”

Poslije ovoga slijede ajeti koji govore o visokom poloàju Muhammeda s.a.v.s.Koliko god se protivnici Muhammeda s.a.v.s. trudili da ga omalovaè, Bog æetoliko uzdiæi njegov poloàj. U duhovnom smislu je reèeno da æe njegov poloàjbiti tako visok da niko neæe moæi stiæi do njega. Ovakav poloàj ne moè sedobiti jednostavno; za ovaj poloàj treba da ustaneš u doba noæi i da stalnomoliš. A mi smo svjedoci njegovog visokog poloàja i ne samo mi nego i dušmani.Kad je Èasni Poslanik s.a.v.s., napustio Meku, izgledao je kao da je bez pomoæi,ali ovdje je izneseno jedno predskazanje u obliku dove: “Ti æeš ponovo uæi uovaj grad. I onda oglasi: Istina je stigla i neistina je pobjegla.’’ A za neistinu jebilo odreðeno da pobjegne. To je kao kad doðe svjetlo, mrak nestane.

Poslije ovoga ajet 86 govori o duši, kad su ljudi pitali Muhammeda s.a.v.s.šta je duša i Bog je rekao: “Reci im: duša nije ništa osim odredba mogaGospodara.” A kršæani za Isaa kaù ruhullah – Boìji duh, a i muslimani mu istodaju titulu ruhullah. Ali u ovom predmetu Isa nije bio ništa posebno. On je biosamo stvoren Boìjom odredbom onako kako svaki ìvot poèinje Boìjomodredbom. Na kraju sure je još objašnjenje ove teme. Velika je nepravda to štooni govore da je Isa Boìji sin, zato što je bio roðen bez oca. Sva hvala pripadaAllahu kome nije potreban sin i niko nema udjela u Njegovom kraljevstvu iNjemu nije potreban bilo kakav drug da Mu bude pomagaè u stanju slabosti.

Tema

Ova sura, kao što njen naziv pokazuje, bavi se historijom jevrejskog naroda,sa naglašenim upuæivanjem na dvije istaknute prilike kad su oni otvoreno otkazaliposlušnost i suprotstavili se dvojici velikih Boìjih poslanika – Davudu i Isau.Rezultat ovog opiranja bilo je uništenje njihovog nacionalnog ìvota, prvo odBabilonca Nebuchadnezzera i onda od rimskog osvajaèa Titusa. Ovo posebnoupuæivanje na dvostruko uništenje Jevreja indirektno izraàva upozorenjemuslimanima da æe njihovi prijestupi i prekoraèenja takoðer rezultirati udvostrukom pomraèenju njihovog nacionalnog ìvota. Uz ovo upozorenje je,

453

meðutim, takoðer bila rijeè nade i dobrog ohrabrenja za njih, zato što, pošto jeÈasni Poslanik s.a.v.s. bio zadnji poslanik sa zakonom, njegov poredak neæe,kao jevrejski poredak, pretrpjeti potpuno izumiranje, nego æe poslije poèetnepromjenjive sreæe nastupiti pobjedonosno sa poveæanim ugledom i sjajem. Poredtoga, ova sura se, takoðer, prilièno opširno bavi nekim drugim predmetima okojima je u prethodnoj suri samo dato posredno izraèno upuæivanje. Ova surazapoèinje predmetom ’Isra’ (duhovno noæno putovanje Èasnog Poslanika s.a.v.s.),s ciljem da pokaè da æe sljedbenici Muhammeda s.a.v.s., kao nasljednika i onogkoji nadopunjava Musaa, osvojiti zemlje koje su bile obeæane Musau, i da æe onkao i Musa morati napustiti svoje rodno mjesto. Ali, njegovo preseljenje æevoditi naglom napretku i unapreðenju njegovog plemenitog puta. Onda je kratkoreèeno da je narod Musaov postigao veliku moæ i uticaj kroz svog poslanika,iako su kasnije nastradali opiranjem i zanemarivanjem Boìjeg upozorenja. No,Kur’an, buduæi da je mnogo potpunija zbirka pravila zakona, u stanju je dapostigne veæe i potpunije promjene u ìvotima svojih sljedbenika nego što jebila knjiga Musaova. Uz ovo kratko upuæivanje na uzdizanje i pad Jevreja je iupozorenje muslimanima da æe Bog njima udijeliti Svoje blagodati i oni æe se,kao i Jevreji, uzdiæi do velikih visina materijalne velièine i slave, ali da nakonšto postignu bogatstvo, moæ i uticaj, ne treba da zaborave Boga. Onda suspomenuta neka pravila vladanja, i postupajuæi prema njima ljudi mogu da seuzdignu do vrlo visokog duhovnog poloàja. Ali, umjesto da se okoriste ovimpravilima, nevjernici se oholo okreæu od njih i ne razmišljaju o strašnom krajukome ih njihovo samoljublje i ponos mo`da vode. Oni su upozoreni da odbijanjeistine nikad ne proizvodi korisne rezultate i da æe oni biti uhvaæeni oštromBoìjom kaznom, naroèito u kasnijem dobu, kad æe svijet biti svjedok borbe doposljednjeg daha izmeðu sila svjetla i mraka i konaèno æe sile šejtana biti potpunorazbijene. Sura onda daje oštar ukor nevjernicima kako oni nastoje da slomeÈasnog Poslanika s.a.v.s., ali da je Bog za njega odredio veliku i plemenitu svrhui njega oèekuje va`na sudbina. Njegovo ime æe biti poznato do udaljenih krajevaZemlje i bit æe mu odavana poèast do kraja vremena. Svijet æe ga prepoznatikao najveæeg vodièa ljudskog roda, i kao voðu, i Kur’an kao spremišteneogranièenog duhovnog znanja. Ova sura se završava kratkim opisom znakovakasnijeg doba i zlima koja æe onda prevladavati svijetom i proglašava da sumolitva i istinska veza s Bogom to što æe èovjeka spasiti od grijeha.

454

SURA 17 BANI ISRAIL D@UZ 15

(Objavljena prije Hid`re, sadr`i 112 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Slavljen neka je On, koji je Svogroba poveo noæu od Mesd‘idil-harama do Mesd‘idil-Aksaa, èijusmo Mi okolinu blagoslovili, da muMi poka‘emo neke Naše znakove.Zaista, On Jedini sve èuje i dobrovidi.1

3. I Mi smo Musau dali Knjigu, iuèinili je uputom za djecu Israila:“Ne uzimajte staratelja mimo Mene,

4. (ovi ljudi) bili su potomci onihkoje smo Mi nosili s Nuhom.’’ Onje, zaista, bio zahvalan rob.

1 U Èasnom Kur’anu govori se o dva dogaðaja vezano za duhovno putovanje ÈasnogPoslanika s.a.v.s. Jedan od njih se zove Isra, a drugi Mirad‘. Isra se dogodio jedanaestegodine poslanstva, a Mirad‘ se (prema veæini struènih mišljenja) dogodio oko petegodine poslanstva. Prema tome, ova dva dogaðaja su odvojena jedan od drugogintervalom od šest do sedam godina i prema tome ne mogu biti identièni. Jedan semora smatrati posve udaljenim i odvojenim od drugog. Nadalje, dogaðaji koji suspomenuti u hadisima da su se dogodili u Poslanikovom Mirad‘u posve su drugaèijeprirode od onih koji su se dogodili u njegovom duhovnom putovanju Isra.

U duhovnom, noænom putovanju (Isra) on je putovao iz Meke u Jerusalem i bila mu jepokazana Palestina, što ne govori da je on tjelesno otišao tamo. A o duhovnom putovanju,o Mirad‘u, opširnije se govori u suri An-Nad‘m.

455


5. I Mi smo sinovima Israilovim uKnjizi dobro objasnili ovo odre-ðenje: “Vi æete zaista praviti neredna Zemlji dva puta, i zaista æetenadvladati sa velikom ohološæu.”

6. I kad je došlo vrijeme za prvo odova dva obeæanja, Mi smo protiv vasposlali robove Naše, vrlo moæne uratovanju, koji su ušli usred naseljauništavajuæi (ih), i ovo obeæanje semoralo ispuniti.

7. Onda smo vam Mi dali da ihnadvladate, i pomogli vas imetkomi djecom, i uèinili vas mnogobroj-nijim.

8. Ako èinite dobra djela, za sebeèinite dobro, a ako èinite zlo, sebièinite zlo. A kad doðe vrijemedrugog obeæanja, (onda je takoðerovo odreðeno): oni æe ocrniti vašelice (poniziti vas), i uæi u mesd‘idonako kako su ušli prvi put ipotpuno uništiti sve što osvoje.

9. Mo‘e biti da æe vam se vašGospodar smilovati; no, ako viponovite, i Mi æemo ponoviti, a Mismo D‘ehennem napravili za opko-ljavanje nevjernika.2

2 Od ajeta 5. do 9. govori se o sinovima Israila. Kad su oni prešli sve granice lošihdjela, Bog je onda pokazao svoju odredbu i dao nadmoæ protiv njih kralju Babilona

456


Nebuchadnezzar, koji je potpuno uništio njihov grad i jedan veliki dio njih se iselioizvan Palestine.

Onda se Bog opet smilovao djeci Israila i dao im nadmoæ da osvoje Palestinu. I dao imje bereket u pogledu njihovog broja i bogatstva, i savjetovao ih: ’...Ako budete èinilidobra djela, za sebe æete ih èiniti. Ako budete èinili zlo, za sebe æete èiniti zlo. Akoponovite svoja stara loša djela, to æe biti protiv vas.’ Onda, kad oni u zadnje doba opetbudu vladali Palestinom, èemu æe razlog biti loša djela muslimana, tada æe Jevreji opetbiti stavljeni na kušnju. I ako budu vladali s pravdom i milošæu, njihova æe se vlastprodu‘iti u ovoj zemlji. Ako se budu ponašali suprotno tome, neæe biti nijedan narod usvijetu koji æe ih poraziti, nego æe Bog pokazati svoju drugu odredbu. Nijedna od ovihvelikih sila neæe dati sklonište Jevrejima.

10. Zaista, ovaj Kur’an upuæujeonom (putu) koji je najispravniji; idaje radosne vijesti vjernicima kojièine dobra – za njih je jedna velikanagrada (odreðena),

11. a Mi smo za one koji ne vjerujuu ahiret pripremili bolnu kaznu.

12. A èovjek tra‘i zlo kao što tra‘idobro; èovjek je brz.

13. I Mi smo noæ i dan uèinili dvamaznakovima, pa brišemo znak noæia znak dana pravimo svijetleæim,da tra‘ite blagodati Gospodarasvoga, i da znate broj godina iraèunanje. I Mi smo svaku stvar upotpunosti objasnili.

14. I Mi smo svako èovjekovo djeloprivezali o njegov vrat; i na Sudnjemdanu Mi æemo mu iznijeti knjigukoju æe naæi otvorenu:

457


15. “Èitaj svoju knjigu. Dovoljna jetvoja duša danas kao raèund‘ijaprotiv tebe.”

16. Onaj ko se uputi, uputi se zasvoju dušu; a onaj ko zaluta, zalutaprotiv njene koristi. I nijedan nosaètereta neæe nositi teret drugoga. Mine ka‘njavamo dok ne pošaljemoposlanika (da upozorimo).

17. A kad namjeravamo da uni-štimo stanovnike nekog naselja, Minaredimo onima koji lagodno ‘ivemeðu njima da rade šta god hoæe.Onda oni u njemu èine pokvarenostii na njemu se ispuni odredba. Ondaga potpuno uništimo.

18. Koliko smo Mi pokoljenja uništiliposlije Nuha! A Gospodar tvoj jedovoljan da zna i vidi grijehe robovaSvojih.

19. Ko god ‘eli ovaj ‘ivot, Mi æemonjemu u ovom ‘ivotu ubrzo dati(ono) šta Mi hoæemo; onda smo zanjega napravili D‘ehennem; on æeuæi u njega, osramoæen (i) odbaèen.

20. A ko god ‘eli ahiret i bori se zato kao što se treba boriti, ako jevjernik, trud njihov bit æe pohvaljen.

458


21. Mi svima dajemo pomoæ: i ovimai onima – dar od Gospodara tvoga.A dar Gospodara tvoga ne mo‘e sezaustaviti.

22. Gledaj kako smo Mi dali pred-nost jednima nad drugima; a ahiretje veæi po stepenima i veæi poblagodatima.

23. Ne pravi uz Allaha drugog boga,da ne ostaneš osramoæen (i) osta-vljen.

24. Tvoj Gospodar je naredio: “Nemolite se nikom osim Njemu, ipokazujte dobroèinstvo premaroditeljima. Ako jedno od njih ilioboje do‘ive starost s tobom, nik-ada im nemoj reæi: “Uf,” ili podvi-knuti na njih, nego sa njima govoriblagim rijeèima i sa poštovanjem.

25. I spusti prema njima poniznokrilo samilosti, i reci: ’Moj Gospo-daru, smiluj im se oboma, kao štosu njih oboje mene podizali dok sambio dijete.’ “

26. Vaš Gospodar najbolje zna štaje u vašim srcima; ako budete dobri,pa On više prašta onima koji senajviše kaju.

459


27. I podaj bli‘njem pravo njegovo,i siromašnom, i putniku, i ne rasipajimetak.

28. Zaista su rasipnici braæa šejtana,a šejtan je nezahvalan Gospodarusvome.

29. A ako treba da se okreneš odnjih, tra‘eæi milost Gospodara svogakojoj se nadaš, njima ka‘i blagurijeè.

30. I ne dr‘ite svoje ruke stisnute(škrtareæi), niti ih potpuno ispru-‘ajte (rasipajuæi); inaèe æete ostatiprekoravani i o‘alošæeni.

31. Zaista, tvoj Gospodar poveæavai smanjuje opskrbu kome On hoæe.Uistinu, On je dobro obaviješten oSvojim robovima (i) dobro vidi.

32. Ne ubijajte svoju djecu iz strahaod siromaštva. Mi i njih i vasopskrbljujemo. Zaista je njihovoubijanje veliki grijeh.

33. I ne budite blizu bludu; zaistaje to bestidno, i ru‘an put.

460


34. I ne ubijte nepravedno dušukoju je Allah zabranio. A ko god jenepravedno ubijen, Mi smo zaistadali njegovom nasljedniku ovla-štenje (za odmazdu), ali neka neprelazi granice u ubijanju; jer je on,zaista, pomognut.

35. I ne pribli‘avajte se imetkusiroèeta, osim na najbolji naèin,dok ono ne postigne zrelost, iispunite svoje obeæanje; zaista æeteo obeæanju biti pitani.

36. I napunite mjeru kad mjerite, ivagajte ispravno; ova stvar jenajbolja, i najbolja je što se tièeposljedica.

37. I ne zauzimajte stav o onom oèemu nemate znanja. Zaista æe uhoi oko i srce - svi biti pitani.

38. I ne hodaj zemljom otresito, jerne mo‘eš probiti zemlju, niti mo‘ešvisinom doseæi planine.

39. Ovo su sve stvari koje su zle imrske Gospodaru tvome.

461


40. Ovo je dio mudrosti koju je tvojGospodar tebi objavio. I ne smatrajbilo koga drugog bogom osimAllaha, jer æeš biti baèen u D‘ehe-nnem, prekoren (i) odbaèen.

41. Zar je, onda, Gospodar tvojvama izabrao sinove, a Sebi uzeokæeri meðu melecima? Zaista, vistrašno govorite.

42. Zaista smo Mi u ovom Kur’anuneprestano objašnjavali (ajete) daoni prime savjet, ali to u njima nepoveæava ništa osim što dalje bje‘eu mr‘nji.

43. Ti reci: “Ako bi postojali drugibogovi uz Njega, kao što oni ka‘u,onda bi oni sigurno potra‘ili put doArša.”

44. Neka je slavljen On, i vrlo visokoiznad onog što oni ka‘u.

45. Njega slavi sedam nebesa iZemlja i oni koji su u njima; i nepostoji ništa što Ga ne slavi, zahva-ljujuæi Mu se; samo vi ne razumijetenjihovo slavljenje. Uistinu je Onblag, puno oprašta.

46. A kad ti uèiš Kur’an, Mi izmeðutebe i onih koji ne vjeruju u drugisvijet stavljamo jedan skrivenizastor;

462


47. a na njihova srca Mi stavljamopokrivaèe, tako da ga oni nerazumiju i u njihovim ušima jeteret. I kad ti u Kur’anu spomenešGospodara svoga, Jedinog, oni se smr‘njom vraæaju okreæuæi svojaleða.

48. Mi najbolje znamo šta oni ‘eleda slušaju kad tebe prisluškuju, ikad se tajno dogovaraju kad grje-šnici govore: “Vi samo slijediteopèaranog èovjeka.”

49. Vidi kakve primjere oni daju otebi. Zato su oni zalutali i neæe stiæina Pravi put.

50. I oni govore: “Kad postanemosamo kosti i polomljeni komadiæi,hoæemo li zaista biti o‘ivljeni novimstvaranjem?”

51. Ti reci: “Postanite kamenje iligvo‘ðe,

52. ili takva stvorenja koja su povašem mišljenju više (tvrda) odnjih.” Na ovo æe oni sigurno reæi:“Ko je (taj) da nas povrati?” Ti reci:“Onaj koji vas je stvorio prvi put.”Onda æe oni klimati svojim glavamana tebe i reæi: “Kad æe to biti?” Tireci: “Mo‘da je to blizu.

463


53. Onog Dana kad vas On pozove,odgovorit æete hvaleæi Njega i mislitæete da ste ostali samo kratko.”

54. I ti reci robovima Mojim dagovore ono što je najbolje. Zaista,šejtan stavlja smutnju meðu njih.Sigurno je šejtan èovjeku otvorenineprijatelj.

55. Vaš Gospodar vas najbolje zna.Ako On hoæe, On æe vam se smilo-vati; ili ako hoæe, On æe vas kazniti.A Mi tebe nismo poslali da budešèuvar nad njima.

56. A tvoj Gospodar zna najbolje onena nebesima i na Zemlji. A Mi smodali prednost jednim poslanicimanad drugima, a Davudu smo daliZebur.

57. Ti reci: “Pozovite one kojesmatrate (bogovima) mimo Njega;tada oni neæe moæi ukloniti nevoljuod vas, niti to promijeniti.”

58. Oni ljudi kojima se ovi mole, onisami za sebe tra‘e posredništvo odGospodara svoga: ko je taj meðunjima ko ima više prava posrednika;(i) oni æe se nadati Njegovoj milosti,i bojat æe se kazne Njegove. Zaistaje kazna Gospodara tvoga stvar kojese treba èuvati.

464


59. Ne postoji naselje koje Mineæemo uništiti prije Sudnjeg danaili ga kazniti strogom kaznom. Ovastvar je zapisana u Knjizi.

60. A Nas ništa ne spreèava dapošaljemo svoje znakove, osim togašto su ih prethodni narodi odbili. IMi smo Samudu dali kamilu kaojasan znak, ali su joj oni nasiljeuèinili. A Mi ne šaljemo znakoveosim da postepeno upozorimo.

61. I (sjeti se) kad smo Mi tebi rekli:“Zaista tvoj Gospodar opkoljavaljude.” A Mi smo viziju koju smo tipokazali uèinili samo kušnjom zaljude, isto kao i drvo prokleto uKur’anu. A Mi njih postepenoupozoravamo, ali to u njima pove-æava samo veliko prijestupništvo.

62. I kad smo Mi rekli melekima:“Uèinite sed‘du radi Adema,” i onisu uèinili sed‘du, osim Iblisa. On jerekao: “Zar da èinim sed‘du radionoga koga si Ti stvorio od blata?”

63. On je rekao: “Recite mi, je li ovo(stvar) kojoj si Ti dao prednost iznadmene? Ako mi dadneš odgodu doSudnjeg dana, ja æu sigurno uništitinjegovo potomstvo, osim malogbroja njih.”

465


64. On (Bog) je rekao: ’Idi! I ko godod njih bude tebe slijedio, D‘ehe-nnem æe sigurno biti puna nakna-da.

65. I zavodi svojim glasom koga godmo‘eš od njih, i nagoni protiv njihsvoje jahaèe i pješake i pridru‘i imse u imecima, i djeci, i daji imobeæanja.’ A šejtan im ne obeæavaništa nego prevaru.

66. Zaista, (oni koji su) robovi Moji,nad njima neæeš imati vlasti, adovoljan je Gospodar tvoj kaoStaratelj.

67. Vaš Gospodar je On, koji moremlaðe pokreæe, da tra‘ite Njegoveblagodati. Zaista je On milostivprema vama.

68. A kad vas na moru zadesinevolja, napusti vas svako koga steprizivali mimo Njega. A kad vas Ondovede do kopna, vi se okrenete (odNjega); pa èovjek je vrlo nezahvalan.

69. Pa zar ste sigurni da vas On neæeutjerati u neki kraj kopna ili da navas neæe poslati jak vjetar, a ondaneæete sebi naæi zaštitnika?

466


70. Ili, da li ste sigurni da vas Onponovo ne vrati u njega, i onda navas pošalje brz vjetar, i potopi vaszbog vaše nezahvalnosti? Vi onda unjemu neæete za sebe naæi poma-gaèa protiv Nas.

71. Zaista, Mi smo dali èast djeciAdemovoj, i dali im da putujukopnom i morem, i opskrbili ihèistim stvarima i dali im velikuprednost nad mnogima koje smostvorili.

72. I onog Dana kad Mi pozovemosvaki narod sa njihovim voðom,onome kome njegova knjiga budedata u desnu ruku – èitat æe svojuknjigu, i oni ni za dlaku neæe bitiošteæeni.

73. No, ko god je slijep na ovomsvijetu, bit æe slijep i na ahiretu, ijoš više zalutao s puta.3

74. I umalo da oni tebe dovedu usmutnju zbog onoga što smo ti Miobjavili, da mo‘da izneseš protivNas nešto drugaèije od toga; i ondabi te oni odmah uzeli za prijatelja.

3 Slijep ovdje ne znaèi da æe fizièki slijep na ovom svijetu na Sudnjem danu biti izvedenslijep. Oni koji svoj duhovni vid ne koriste u pravom smislu na ovom svijetu ostat æelišeni duhovnog vida u buduæem ‘ivotu. O onima koji se ne zamisle nad Bo‘ijimznakovima i ne okoriste se njima Kur’an govori kao o ’slijepim’. Ovakvi ljudi æe nadrugom svijetu, takoðer, ostati slijepi.

467


75. I da te Mi nismo uèvrstili, mo‘dabi se malo naklonio njima.

76. Tada bismo Mi, sigurno, tebi dalida iskusiš dvostruku kaznu u ovom‘ivotu i dvostruku kaznu na ahiretu,i onda ti ne bi našao nikakvogpomagaèa protiv Nas.

77. I od njih nije daleko da teizmjeste iz domovine, da te istjerajuiz nje; no, u tom sluèaju ni oni nebi dugo ostali poslije tebe.

78. Ovo je bio sunnet sa Našimposlanicima, koje smo Mi slali prijetebe; i ti neæeš naæi nikakve pro-mjene u Našem sunnetu.

79. Obavljaj namaz kad Suncepoène da se spušta, do noæne tmine,i daj va‘nost uèenju u sabah.Uistinu, uèenju Kur’ana u sabah datje svjedok.

80. I u dijelu noæi takoðer sa ovim(Kur’anom) klanjaj tahad‘ud; ovoæe za tebe biti dobrovoljno (nafl).Skoro je da te tvoj Gospodar stavina pohvalno mjesto.

81. I ti reci: “Moj Gospodaru, uvedime da moj ulazak bude s istinom iizvedi me da moj izlazak bude sistinom; i podari mi od Sebe sna‘-nog pomagaèa.”

468


82. I reci: “Istina je došla i neistinaje pobjegla. Zaista, neistina je takoja bje‘i.”

83. A Mi objavljujemo od Kur’anašto lijeèi i što je milost vjernicima;ali to silnicima ne poveæava ništaosim gubitka.

84. A kad Mi èovjeku dadnemoblagodat, on se okrene i ide ustranu; a kad ga zadesi zlo, ondapostaje vrlo oèajan.

85. Ti reci: “Svako radi prema svojojprirodi, a vaš Gospodar najbolje znako je najispravniji na Pravom putu.”

86. I oni tebe pitaju o duši. Ti reci:“Duša je po naredbi Gospodaramoga; a vama je dato samo maloznanja.”

87. A da smo htjeli, Mi smo sigurnomogli uzeti natrag ono što smo tiobjavili i ti onda ne bi za sebe našaonekog staratelja protiv Nas,

88. jedino milošæu Gospodara tvoga(ti si spašen). Zaista je Njegovablagodat prema tebi velika.

469


89. Ti reci: “Da se ljudi i d‘ini skupesvi zajedno da donesu slièno Kur’-anu, oni ne bi mogli donijeti slièannjemu, makar pomagali jednidrugima.”

90. A Mi smo, zaista, u ovomKur’anu za ljude iznijeli sve vrsteprimjera, ali veæina ljudi je odbilana nepohvalan naèin.

91. A oni ka‘u: “Mi ti nikadaneæemo vjerovati dok nam iz zemljene izvedeš vrelo;

92. ili za tebe ne budu bašèe palmi igro‘ða, i da usred njih napravišrijeke;

93. ili dok na nas ne srušiš nebo ukomadima, kao što tvrdiš, ili namne dovedeš Allaha i meleke prednas;

94. ili dok za tebe ne bude kuæa odzlata ili se ne uspneš na nebo; i mineæemo vjerovati u tvoje uspinjanjedok nam ne spustiš knjigu damo‘emo èitati.” Reci: “Moj Gospo-dar je èist (od ovih stvari)! Ja nisamništa drugo osim èovjek – poslanik.”

470


95. A ljude od vjerovanja zaustavlja- kad im doðe uputa - samo to štogovore: “Zar je Allah poslao èovjekakao poslanika?”

96. Ti reci: “Da su na Zemlji melekikoji hodaju u miru, zaista bismo imslali s neba meleka kao poslanika.”

97. Ti reci: “Dovoljan je Allah zasvjedoka izmeðu mene i vas; On je,sigurno, uvijek obaviješten o Svojimrobovima i dobro vidi.”

98. A onaj koga Allah uputi, taj jeupuæen; a onaj koga On ostavi uzabludi, ti za njih neæeš naæi prija-telja mimo Njega. A na Sudnjemdanu Mi æemo ih okupiti zajedno nanjihovim licima, slijepe, nijeme igluhe. Njihovo boravište bit æeD‘ehennem; kad god se on stiša, Miæemo za njih pojaèati gorenje.

99. To je njihova naknada zato štosu odbili Naše znakove i rekli: “Šta!Kad postanemo kosti i polomljenikomadiæi, hoæemo li stvarno bitiponovo izvedeni kao novo stvo-renje?”

100. Zar oni ne znaju da Allah, kojije stvorio nebesa i Zemlju, ima moæda stvori slièno njima? A On je zanjih odredio rok u koji nema sum-nje. No, grješnici odbijaju na nepo-hvalan naèin.

471


101. Ti reci: “Da vi posjedujeteriznice milosti Gospodara moga, vibiste ih sigurno zaustavili zbogstraha od njihovog trošenja. Zaistaje èovjek mnogo škrt.

102. I Mi smo, zaista, Musau dalidevet jasnih znakova. Zato pitajtedjecu Israila. Kad je on njima došao,faraon mu je rekao: “Ja mislim dasi ti, o Musa, zaèaran.”

103. On je rekao: “Ti znaš da ovevidljive znakove nije objavio nikodrugi osim Gospodar nebesa iZemlje; i ja, doista, mislim da si ti,o faraone, uništen.”

104. Zato je on htio da ih izmjesti izzemlje; ali smo Mi potopili i njega ione koji su bili sa njim, sve zajedno.

105. A poslije njega Mi rekosmodjeci Israila: “Boravite u obeæanojzemlji; a kad obeæanje za ahiretdoðe, Mi æemo vas opet dovestizajedno.”4

4 Razaranjem Jerusalema u 70. godine A.D. od Rimljana zazvonilo je zvono za smrtjevrejske dr‘ave. Od onda su Jevreji raštrkani svuda po svijetu, seleæi se iz zemlje uzemlju. Na ovo stanje konaène dijaspore odnosi se gornji ajet kad proglašava da æejednog dana Jevreji biti sabrani iz cijelog svijeta i opet ponovo biti okupljeni u Svetojzemlji. To je Bo‘iji zavjet koji æe biti ispunjen. Mi smo veæ vidjeli ispunjenje ovog obeæanjana tako širokoj skali kakvoj èovjek nikada prije nije bio svjedok. Nikada u historijijevrejskog naroda poslije bilo koje dijaspore ljudi nisu bili dovedeni natrag iz svihzemalja svijeta kao što se dogaða u nedavnoj prošlosti poslije stvaranja dr‘ave Izrael.

472


106. A Mi smo ga poslali s istinom is istinskom potrebom on je poslan.A Mi smo tebe poslali samo kaonosioca radosnih vijesti i onoga koupozorava.

107. A Kur’an smo Mi podijelili udijelove, da bi ga ti èitao predljudima malo po malo, i Mi smo gaslali sa vrlo velikom moæi i poste-peno.

108. Ti reci: “Vjerovali vi u to ili nevjerovali, oni kojima je dato znanjeprije toga, padaju licem na tlo kadim se on uèi.

109. I reknu: ’Slava našem Gosp-odaru! Zaista se obeæanje našegGospodara svakako ispunjava.’ “

110. Oni padaju na lice plaèuæi, i topoveæava poniznost u njima.Sed‘da! 4

111. Ti reci: “Zovite Allah ili zoviteRahman; kojim god Ga imenomzovnete, sva najljepša imena suNjegova.” I ne klanjaj svoj namazglasno, niti ga klanjaj suviše tiho,nego tra‘i srednji put u tome.

112. I reci: “Sva hvala pripadaAllahu koji nikad nije uzeo sina, i uèijem kraljevstvu niko nije partnerbio, Njemu nikad nije bilo potrebnoda ima druga koji bi bio Njegovpomagaè u stanju slabosti.” I ti,mnogo hvaleæi, velièaj Njegovuvelièanstvenost.

sura 17 bani israil - ahmadija.ba · kad je Èasni poslanik s.a.v.s., napustio meku, izgledao je...

Documents